Okrutna priča - o krađi Novo!
0 preuzimanja
Neki je dječak počeo krasti.
Saznalo se to i njega uplaši pomisao na oca koji bijaše pošten i cijenjen čovjek.
Te večeri u obitelji je bilo veoma napeto. Nakon večere otac i sin su ostali sami. Dječak je drhtao u iščekivanju. Otac cijele večeri nije progovorio ni riječi. Iznenada je ustao i prišao ognjištu. Iz vatre je izvadio željezni žarač kojim se potiče vatra i prišao stolu. Stavio je svoju lijevu šaku na stol i ne rekavši ni riječi, probio je užarenim žaračem.
Dječak nikada u životu nije više ništa ukrao.
Okrutna je to priča, naravno. Ali, pogledaš li raspelo, što pomisliš?
B. Ferrero
| Pregleda: | 4787 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Jednom smo upitali starca Pajsija: - Vi nam, oče, neprestano govorite da pozitivno mislimo i dobro govorimo. Posavjetujte nas kako se suočiti s problemima.
Božić.
Rekoh joj: "Nacrtaj mi Božić."
Dugo je sjedila.
Zamišljena.
Nad papirom.
S olovkom u ruci.
Napokon se odlučila.
Povukla je pri dnu lista crtu od jednog do drugog kraja,
a onda se dugo i upitno zagledala u mene.
A ja, ja nisam znao što reći i više - tek tako, upitah:
S koje strane to treba gledati?
Ona odmakavši olovku od usta i privukavši papir bliže meni,
tiho reče: - Ovako je bilo prije Božića.
Nebo je veliko, a zemlja mala.
- Potom obrne list, tako da je crta koju je povukla bila sasvim pri vrhu.
Reče: - A ovo je poslije Božića. Nebo i zemlja su narasli.
Zemlju sam nacrtala ali od neba je tek ovo malo stalo.
Sada ti je nebo svuda tu okolo.
I zaokruži rukom uokolo lista.
Gledala me zabrinuto, kao da se pita razumijem li, a onda me obujmi svojim ručicama.
Reče: - Hajde, idemo gledati bor, pa ćemo poslije pričati što smo vidjeli.
Siguran sam, sve lijepo vidio sam te večeri među onim granama, svjetlima.
Tek, bojim se, da nje nije bilo, ništa ne bih vidio.
(Stjepan Lice)