Prosjak Novo!
0 preuzimanja
- 6 kuna! - reče prodavačica na kiosku. Platio sam i uzeo jutarnje izdanje novina. Stavio sam ih pod ruku i krenuo prema svom omiljenom kafiću. Iako je bilo rano nedjeljno prijepodne, dan je bio topao. Rana jesen ili kasno ljeto. Na terasi je sjedilo nekoliko gostiju. Zavalio sam se u stolicu, naručio kavu i otvorio novine. Za susjednim stolom sjedio je mladi par, zauzet sam sobom. Ovlaš sam prošao stranicama posvećenim politici i zaustavio se na sportskoj stranici. Zvuk glazbe sa zvučnika miješao se sa zvukom zvona sa obližnje crkve koje je pozivalo na misu. Taman sam bio zadubljen u posljednje rezultate utakmica, kad sam više osjetio nego primijetio prisustvo nekog ispred sebe. Podigao sam pogled. Ispred mene je stajao čovjek poderane odjeće, prljavog lica, nepočešljane kose i ispružene ruke. Očito prosjak. 
- Nemam! - rekao sam kratko i vratio se rezultatima. Nije reagirao. - Nemam ništa za tebe! Ajde odzuji dalje! - povisio sam glas, želeći ostaviti dojam. Prosjak je i dalje stajao mirno ispružene ruke. - Zar me nisi čuo, nemoj da te sada…- zastao sam u pola riječi jer mi je pažnju privukao maleni predmet u njegovoj ruci. Bilo je to raspelo. - Pa on ne prosi, on daje! - sinula mi je misao koja me šokirala. Začuđeno sam gledao u raspelo. Tek tada postao sam svjestan njegovog pogleda. Pogleda punog takve mirnoće, blagosti i nježnosti da me to jednostavno – pokosilo. Neobjašnjivo jak osjećaj sramote i stida zapekao me u prsima. Pogled mi se zamaglio i gotovo nekontrolirano počele su mi teći suze niz lice. Okrenuo sam glavu u stranu i pokrio oči rukama, kao da se time želim zaštititi. Na brzinu obrisao sam suze i poželio reći »sorry, stari« ili neku sličnu glupost. No, više ga nije bilo ispred mene. Ustao sam od stola i počeo se okretati na sve strane ne bi li ga vidio negdje. Par za susjednim stolom gledao me sa zanimanjem. - Jeste li vidjeli…. Na stolu do novina ležalo je raspelo. Polako sam ga uzeo drhtavom rukom. Bilo je toplo. Sjeo sam na stolicu i u nevjerici dugo još gledao u njega. Od tog dana trudim se da ne prođem uz prosjaka a da mu ne podam nešto. Ako ništa drugo barem malo samilosti.
Mladen Turković - veritas.com
| Pregleda: | 1823 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Sanjao Irac da je umro, a ispred njega je u redu stajalo mnogo ljudi. Čekajući svoj red mogao je vidjeti što se događalo s onima prije njega.
Priznati stručnjak iz područja ljudskih potencijala držao je predavanje.
Nakon uvodnog dijela, on uze naranču u ruke i upita: »Ako stisnem iz sve snage ovu naranču, što će izaći iz nje?»
Jedna djevojka iz prvog reda dobaci: »Glupog li pitanja! Ako stisnete naranču iz naranče će izaći sok od naranče.» Predavač reče: »Točno. Iz naranče će izaći narančin sok jer je samo to unutra.”
Tako je i s ljudima: Kad nas stisnu problemi, brige, strahovi, kad nas se ogovara, kad nas netko uvrijedi, kad nam nanese bol... iz nas izađu bijes, mržnja, prezir, strah, ljutnja, zloba... Rekli bismo da je to izašlo iz nas zato što nam je netko rekao ovo ili učinio ono, ali istina je da iz nas može izaći samo ono što imamo u sebi.
Upamtite, ako vas nešto optereti, iz vas će uvijek izaći samo ono što je već u vama.
Iz naranče nikad neće izaći sok od jabuke.
Isto tako iz vas nikad neće izaći ono što već nije u vama.
autor nepoznat