Sve se vraća istom mjerom Novo!
0 preuzimanja
Bio jednom jedan seljak koji je prodavao maslac pekaru. Ali pekar posumnja u seljaka i odluči izmjeriti maslac da provjeri je li mu seljak dao pravu količinu. I stavi on maslac na vagu. Bilo je manje nego što seljak rekao. Silno se razbjesnio i tužio seljaka. Kad su došli na sud, sudac upita seljaka kakvu vagu koristi. Seljak odgovori: „Ja sam priprost čovjek. Ja ne koristiim ove moderne vage, nego imam jednu svoju staru vagu i važem na svoj način.” Sudac zatraži da objasni kako važe maslac za prodaju. I seljak objasni: „Puno ranije nego što je pekar počeo kupovati maslac kod mene, ja sam svaki dan kupovao kilogram kruha kod njega. I kad pekar donese kruh, ja ga stavim na jedan kraj vage i točno toliko maslaca stavim na drugu stranu.” Da, zaista, u životu nam se uvijek vraća istom mjerom.
| Pregleda: | 1966 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
(Ivan Golub)
Šetati u prirodi. Jesti kad si gladan. Spavati kad si umoran. Razgovarati s cvijećem i životinjama. Divno i - savršeno besplatno!
Od za živce pogubna radnog mjesta puna buke do prenapučene plaže pune buke i natrag, na prepune ulice pune buke do za živce pogubna radnog mjesta puna buke... Opuštenost, odmor, mir: pravi se odmor ne mjeri kilometrima ceste, nego satima tišine. Sreća odmora je u ispunjenoj radosti. Na sunčanu poljskom putu, u prozračnoj i svjetlom obasjanoj šumi može biti ljepše nego na Azurnoj obali! Odmor! Sreća je bliže nego misliš. Odmor. Dođi k sebi! Potraži tišinu. Nađi mir. Ovdje stanuje radost koja se izgubila zbog velike buke.
(Phil Bosmans)