Zadivljujući trenutak - sukob generacija Novo!
0 preuzimanja
Nadobudni brucoš, šetajući obalom, uzeo je sebi za pravo objasniti starijem gospodinu, koji se sjedeći odmarao, zašto je nemoguće da starija generacija razumije njegovu, mladu, generaciju.
“Vi ste rasli u različitom svijetu, zapravo skoro primitivnom”, reče brucoš dovoljno glasno da i drugi čuju.
“Danas mladi odrastaju uz LCD, mlazne avione, putovanja po svemiru. Imamo nuklearnu energiju, brodove, mobilne telefone, računala brzine svjetlosti … i još svašta.”
Poslije kraće stanke stariji gospodin mu je odgovorio:
“Sine, u pravu si. Sve ove stvari nismo imali kad smo bili mladi… pa smo ih izmislili. A ŠTO TI RADIŠ ZA SLJEDEĆU GENERACIJU?”
Pljesak prisutnih bio je zadivljujući!
| Pregleda: | 1660 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
“I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava." Malahija 3,3
Sudionica ove priče bila je u skupini koja je proučavala Bibliju.
Odlučila je posjetiti čovjeka koji obrađuje srebro kako bi saznala sve o postupku i svoje iskustvo podijelila s ostalima.
Nazvala je majstora i dogovorila posjet u kojem može promatrati pročišćavanje srebra ne spominjući razlog svog zanimanja za taj proces.
Majstor je uzeo komad srebra i stavio ga iznad vatre da se ugrije. Objasnio je da srebro treba držati u sredini plamena, gdje je temperatura najveća kako bi sagorile sve nečistoće.
Žena je pomislila kako Bog drži svakoga od nas u nekakvoj žlici i izlaže plamenu.
Postale su joj jasnije riječi: “I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava."
Pitala je majstora mora li cijelo vrijeme sjediti pored vatre dok traje proces pročišćavanja.
Odgovori je potvrdno; na srebro treba paziti cijelo vrijeme. Ako ga ostavi u plamenu i trenutak duže no što je potrebno moglo bi biti uništeno.
Ako se danas osjećaš kao u središtu plamena, zapamti da Bog pazi na tebe i pazit će sve dok ne vidi Svoj odraz u tebi!
autor nepoznat
Zapalili ste me i gledate moje svjetlo,
Radujete se jasnoći i toplini koju darivam.
Veselim se da smijem gorjeti za vas,
da nije tako, ležala bih možda negdje u staroj
kutiji bez ikakve koristi.
Smisao dobivam tek po tome što gorim.
Ali, dobro znam, što dulje gorim,
to kraća postajem, to se više bližim svojem kraju.
- Izgorjela je! – reći ćete,
a ono što je od mene ostalo, bacit ćete.
Znam, za mene postoje uvijek ove dvije
mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta,
zaboravljena u tami,
ili gorim, postajem sve kraća,
dajem sve što imam.
U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju.
Ipak mislim da je ljepše i pametnije
ako smijem nešto dati od sebe nego ostati hladna
i ležati u mračnoj kutiji…
- Gledaj, isto je tako s vama ljudima:
ili se povučete, ostanete sami za sebe
i sve je hladno i prazno, ili se približite ljudima
i darujete im od svoje topline i ljubavi
i tek onda vaš život dobiva smisao:
On je ispunjen.
Ali znajte i to da za ovo morate dati
nešto od sebe samih, nešto od svoje radosti,
od svoje srčanosti, od svojega smijeha,
možda i nešto od svoje tuge.
I ne treba bojažljivo razmišljati o tome
kako ćete sačuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli,
postaje još veseliji.
Samo onaj koji je svjetlo drugima,
sam će primati svjetlo.
Što više gorite za druge,
to će svjetlije biti u vama samima.
Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i
neraspoloženi jer se boje biti ovdje za druge,
donositi drugima svjetlo.
Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena.
Još nisu shvatili: ovo jedno jedino svjetlo koje gori
više je vrijedno nego sva tama svijeta.
Dopustite, dakle, da vas malo
Ohrabrim ja, sitna, mala svijeća.
autor nepoznat