Vjeronauk - prispodoba o olovci Novo!
0 preuzimanja
U početku, reče Stvoritelj jednoj olovci: ”Pet je stvari koje moraš zapamtiti prije nego te pošaljem u svijet. Uvijek ih se sjećaj i postat ćeš najbolja olovka.”
Prvo: Činit ćeš velike stvari samo ako dopustiš da te ruka vodi.
Drugo: Povremeno ćeš morati podnijeti neugodnosti, ali to je potrebno ako želiš postati bolja olovka.
Treće: Biti ćeš sposobna popraviti svaku pogrešku koju učiniš.
Četvrto: Ono najbolje što imaš i jesi nalazi se u tebi.
Peto: Bez obzira na okolnosti u kojima se nađeš, moraš nastaviti pisati. Uvijek ostavi jasan i čitljiv trag bez obzira koliko situacija bila teška.
Olovka pažljivo sve posluša i obeća da će se sjećati. Shvativši namjere svojega tvorca uđe u kutiju za olovke.
Zamisli da si ti ova olovka: nemoj nikada zaboraviti ovih 5 pravila i postat ćeš najbolja osoba.
Činit ćeš velike stvari samo ako dopustiš da te Bog – tvoj Stvoritelj vodi. Tako ćeš dopustiti da se i drugi obogate darovima koje posjeduješ.
Prvo: Susrećući se s problemima biti će ti teško, ali to će ti koristiti jer će te kao osobu ojačati.
Drugo: Biti ćeš sposoban popraviti sve pogreške koje učiniš.
Treće: Shvatit ćeš da se ono najbolje što imaš nalazi u tebi.
Četvrto: Kud god da kreneš moraš ostaviti trag. Ne obaziri se na situacije, u svemu se zalaži za dobro.
Peto: Svi smo poput olovke...
Stvoreni i upućeni od Stvoritelja u život s posebnim zadatkom.
Sjećaj se ovih 5 pravila. Živi radosno. Nastoji biti u svakodnevnom kontaktu sa svojim Stvoriteljem.
Stvoren si da činiš velike stvari!
autor nepoznat
| Pregleda: | 2013 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Bez tebe Gospodine, sve bi u meni bilo mrtvo,
jer jedino Ti možeš dati život.
Bez tebe bi sve u meni bilo prazno i šuplje. Jedina Ti si punina, samo me Ti ispunjavaš.
Bez tebe sve bi bilo žalosno, pusto i dosadno. Samo iz tebe struji radost i smisao života. Kako bi podnio bol i kušnju, Kako bi ponio svoj križ, kad tebe ne bi bilo?
Bez tebe bih bio slab, bez moralne snage, nemoćan odoljevati napastima.
Bez tebe bio bih plašljiv, kolebljiv, nevjeran, u času ćudljivosti spreman na svašta.
Bez tebe živio bih besciljno, bez smislena puta.
Bez tebe bila bi noć, mračna noć, bez ijedna svjetla koje bi privlačilo moje misli.
Bez tebe ne bi bilo nade ni za svijet ni za me. Sreća bi bila daleka, izgubljena, nedostižna. Na svu sreću, ni ne pomišljam da budem bez tebe: Ti si moj, Gospodine, moj i sve moje.
Zašto trčimo? Stvarno, to je pitanje. Zašto baš mi, ljudi ovog vremena? Koliko puta sam čuo, a i vi ste zacijelo čuli, da nekad nije bilo trke, da su ljudi živjeli spokojnije. Zašto?
Živimo u svom vremenu. A svako vrijeme ima svoju značajku. Oni koji se bave razvrstavanjem doba ljudske povijesti, koja nije ništa drugo nego hod čovjeka kroz vrijeme, vele da smo u doba koje bi se moglo nazvati kompjutersko doba. Tuđica computer znači na hrvatskom «računalo». U doba smo računala. A račun i broj idu skupa. Uistinu, doba – to je čovjek u svom vremenu. Ovo doba je doba broja i čovjeka koji broji. Broji novce i knjige, broji prijatelje i uspjehe, broji slike i poslove, broji dane i godine, broji predmete i odlikovanja, broji pripadnosti i diplome, broji i broji. I pomalo i sam postaje broj. Bilo zato što je predmet nečijeg, susjedova brojenja, bilo da mu je brojenje postalo oblikom mišljenja. I od svih djelatnosti najbolje, možda čak i jedino, znade računati. I kao što si je onaj svetac postavljao pitanje prije svakog čina i pred svakom odlukom «Što to znači za vječnost – Quid hoc ad aeternitatem?», on si postavlja pitanje: «Kakvog imam računa u tome?» A Isus? On koji je došao da ljudi imaju život, da ga imaju u izobilju, što on veli, odnosno što oni vele koji su ga sretali i gledali kako hoda ovom zemljom? Rekli su: «Sve je dobro učinio» (Mk 7,37). Ne govore o količini njegovih djela nego o kakvoći. Ne vele da je puno učinio već da je sve što je učinio – dobro učinio. Kako je on sam rekao da nam je primjer dao, dao nam je zapravo ključ za život. Njegov ključ nije količina već kakvoća. Sve čini dobro. Život se ne ispunjava količinom već kakvoćom. Isus nije prošao zemaljsku kuglu, niti je proživio mnogo godina. A učinio je djela koja su obišla zemlju i pridobila priznanje u vremenu. Budem li opet sreo na Via del corso oca Raquea, reći ću mu da na njegovo pitanje zašto trčimo slutim odgovor.
(Ivan Golub)