Providnost - u tvom životu Novo!
0 preuzimanja
Ako si jutros ustao više zdrav nego bolestan …… sretniji si od milijun ljudi, koji nisu doživjeli ovaj tjedan.
Ako nisi iskusio strahotu rata ili izgubio slobodu, agoniju mučenja ili bol gladi … živiš ljepše nego 500 milijuna stanovnika našega planeta.
Ako možeš slobodno posjetiti Božji hram i pomoliti se, bez bojazni od prijetnje, zatvora, mučenja ili smrti ... živiš bolje nego 3 milijarde stanovnika našega planeta.
Ako imaš redoviti obrok, odjeću, krov nad glavom, krevet u kojem spavaš... bogatiji si od 75% stanovnika našega svijeta.
Ako imaš nešto novca na računu ili u novčaniku, te nešto kovanica u kasici ...spadaš u 8% najbogatijih ljudi na svijetu.
Ako su tvoji roditelji još živi, vjenčani i žive zajedno …onda spadaš u veoma rijetke osobe.
Ako imaš razloga za osmjeh, i ako si zahvalan zbog toga, onda si zaista blagoslovljen.
Ako nekome možeš pružiti ruku, zagrliti ga i pomaziti po glavi…blagoslovljen si jer kroz tebe se pokazuje Božja ljubav.
Ako čitaš ovu poruku, primio si dvostruki blagoslov.
Netko je mislio na Te i ne spadaš u dvije milijarde ljudi koji ne znaju čitati.
autor nepoznat
| Pregleda: | 2196 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Jednog češljugara ranili lovci i povrijedili mu krilo. Preživio je hraneći se onim što je nalazio u polju, ali došla je strašna ledena zima.
U polju je bilo ogromno strašilo. Tijelo mu je bilo od slame natrpane u staro paradno odijelo.
Glava mu je bila velika narančasta bundeva, zubi od kukuruza, nos - oveća mrkva, a dva oraha su bile oči.
Češljugar se popeo na strašilo. „Što ti se dogodilo, češljugarčiću?“, upita ono ljubazno.
„Muči me studen, nemam skloništa, a o hrani da i ne govorim. Mislim da neću dočekati proljeće.“
„Zavuci se pod moj kaput, slama je suha i topla.“
I češljugar je pronašao dom u strašilovim grudima.
Kad je jednoga dana zemlju okovao ledeni mraz, strašilo srdačno ponudi češljugaru:
„Češljugarčiću, pojedi moje zube.“
„Ali ti ćeš ostati bez usta.“ - reče ptičica.
„Bit ću mudriji ako ne budem puno govorio.“ - odgovorilo je strašilo.
Nekoliko dana kasnije dođe na red nos od mrkve. „Samo jedi, pun je vitamina“, govorilo je strašilo češljugaru.
Kad su na red došle oči strašilo je reklo: „Samo jedi, bit će mi dovoljno tvoje pripovijedanje kad ne budem više imao očiju“.
Strašilo je na kraju češljugaru ponudilo i cijelu svoju glavu od bundeve.
Strašilo nije dočekalo proljeće ali zato se češljugar uzdigao prema nebu sretan.
POUKA: Zaista pšenično zrno ako ne umre ne donosi rod.
Bruno Ferrero
Ufam se u te, Bože moj,
da ćeš mi po zaslugama...