Dar slušanja Novo!
0 preuzimanja
Prije mnogo godina u Kini su živjela dva prijatelja. Jedan je znao vrlo lijeo svirati harfu, a drugi je bio nadaren da pažljivo sluša i razumije glazbu. Dok bi prvi svirao ili pjevao o planini, drugi je govorio: „Baš je krasna planina, kao da je ovdje pred nama.“ Kad je prvi svirao i oponašao žubor potoka, drugi bi to popratio riječima: „Čujem vodu kako protječe među kamenjem.“ Jednoga dana oboli onaj koji je volio i znao slušati glazbu, a drugi nakon toga pokida žice na harfi i baci instrument u zapećak.
Zdravo i lijepo živimo ako nas netko zna slušati. I obrnuto. To je veliki dar koji možemo jedan drugome tako lako uzvratiti. Potrebno je samo znati otvoriti svoje uho bližnjemu. Tada se mogu riješiti mnoge teškoće.
Prati i shvati,
shvati i oprosti,
oprosti i pomozi,
pomozi i utješi,
utješi i podrži,
podrži i ojačaj,
ojačaj i oživi,
oživi i služi,
služi i oprosti,
oprosti i ljubi,
ljubi i daj,
daj i zaboravi.“
Jedna je dvanaestogodišnja djevojčica napisala: Ja uvečer, kada legnem, okrenem se prema zidu i sama sebi glasno govorim da bih sebe slušala.“ Nemojmo da nam se to dogodi.
prema Ljudevit Anton Maračić „Priče o pahuljici“
| Pregleda: | 3534 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Marko pripovijeda kako je jedan gubavac doviknuo Isusu: «Ako hoćeš, možeš me ozdraviti, a Isus, ganut, dotakao gubavca i rekao mu: «Hoću, budi zdrav.»
Što je to Isusa ganulo? Vidio je on mnogo bolesnika, ovaj nije bio jedini koji je dozivao zdravlje. No ovaj gubavac je to učinio na poseban način. On se Isusu ne obraća riječima: «Ozdravi me», «Molim te, iscijeli me», nego riječju: «Ako hoćeš». Isus je zacijelo u toj riječi prepoznao svoju riječ, razaznao svoj nazor. Isus je naime govorio: «Ako hoćeš», on nije bio nasilan. Mladiću koji je oduševljen i raspoloživ prišao s upitom što da radi, Isus je rekao: «Ako hoćeš, idi prodaj sve, slijedi me», nije požurio da na podatljiva pleća namakne zapovjedne terete.
U pronošenju radosne vijesti čut ćeš češće «moraš», nego «ako hoćeš». Ne sumnjam da bi više ušiju bilo čulo radosnu vijest i više srdaca a nju odlučilo da je ona bila više donošena «ako hoćeš» nego kao «moraš». Poziv Isusov je sankcioniran, ali nije prisilan.
I još nešto. Oni što su se hvatali Isusu za skute i prisiljavali Učitelja da ih izliječi zadobili su zdravlje zahvaljujući svojoj upornosti. Gubavac koji je obazrivo kazivao Isusu da ga može izliječiti ako hoće, pobudio je u Isusa ganuće i zadobio ozdravljenje. Ostat će ta dva načina: nasrtljivost i otmjenost. Jedni će dobiti, kako Isus drugdje veli, zbog nasrtljivosti: «Ustat će i dat će mu jer mu dodijava.» Drugi će dobiti zbog otmjenosti i obazrivosti: «A Isus, ganut, ispruži ruku.» Marko, jedini od velike četvorice koji bilježi stanja prirode, bilježi, skupa s ostalom trojicom, Isusova duševna stanja. Veli da je Isus bio ganut. To ganuće izrekao je Isus kretnjom. Pružio je ruku. Dotakao je gubavca. Bila je to nesumnjivo smiona gesta. Taknuo je čovjeka, taknuo je čovjeka obredno nečista (gubavci su to bili), taknuo zaražena čovjeka. Ugledni Učitelj ne krije svoja osjećanja, ne zatomljuje ganuće i ne ukrućuje ruku.
Kršćani često ukrućuju ruku i gnjetu osjećaje ganuća. Grčko – rimski hladni mir, koji se uvukao kao uzor u duhovnost, sapinje srce i ruke. A ne jedanput sam se uvjerio da je siromahu dlan primaknut njegovu licu bio draži od dara s dlana. Osvjedočio sam se da ganuta ruka dira više nego riječi, i neskriveno osjećanje liječi jače nego slavna misao. Ako hoćete…
(Ivan Golub)
Prvoga dana nastave majka je htjela usaditi u glavu i srce svoga sina jednu životnu mudrost.
Bilo je sunčano jutro pa je dječaka zaokupila njegova jako izdužena sjena koju je stvaralo jutarnje sunce.