Ako moram birati, Gospodine, uzmi mi oca a ostavi mi majku... Novo!
0 preuzimanja
Uzmi mi oca a ostavi mi majku
Jedna izuzetno teška životna priča koju nikome ne bismo poželjeli da proživi.
Majka i otac su imali tešku nesreću. Završili su u bolnici sa teškim ozljedama i u komi. Imali su tri kćeri i sedmogodišnjeg sina. Djeca su puno vremena provodila u crkvi moleći se Nebeskom Ocu i Blaženoj Djevici Mariji da im spasi roditelje.
Jednog jutra svećenik je kod Gospina kipa našao poruku napisanu nezgrapnim dječjim rukopisom. Uspio je pročitati "Draga Majko Marijo ako moram birati između oca i majke, molim te draga Majko Sveta spasi mi majku, a oca mi uzmi sa sobom."
Svećenik je znao da djeca stalno dolaze moliti i pretpostavio je po rukopisu da je poruku napisao dječak. Kad su se djeca došla moliti, svećenik je čekao da završe i onda upitao dječaka zna li tko je napisao poruku. Kad je ovaj potvrdio da je on autor poruke svećenik je pitao zašto je zamolio nebesku Majku da ako mora birati između oca i majke neka mu ostavi majku na životu, a neka oca uzme sa sobom. "Velečasni, ja ću narasti i postat ću jak i moći ću da zamjenim svoga oca u poslovima, ali tko će mi zamijeniti majku". Svećenik na to, vidno potresen, ostade bez riječi.
prepričano prema tekstu na: hr.facebook.com/molitveni.lanac
| Pregleda: | 2073 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Desetogodišnji dječak odlučio je početi trenirati judo, usprkos tome što je izgubio lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.
Krenulo mu je dobro, i nije mu bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, sensei (učitelj) i dalje učio samo jednom potezu.
“Sensei, zar ne bih trebao učiti i druge poteze?”, pitao je.
“Ovo je jedini potez koji znaš, ali ovo je jedini potez koji trebaš znati.” - odgovorio je sensei.
Dječak nije razumio učitelja, ali mu je vjerovao.
Nekoliko mjeseci kasnije dječak je na svom prvom turniru vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, na što je dječak spretno iskoristio svoj jedan jedini potez i dobio i taj meč.
S tri pobjede našao se u finalu.
Ovaj put, njegov protivnik je bio veći, jači i iskusniji. Izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Sudac je pozvao time-out. Želio je prekinuti meč, ali sensei nije dopustio.
Ubrzo nakon što je borba nastavljena, protivnik je napravio pogrešku. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani potez i pobijedio. Postao je prvak.
Na putu kući, dječak i sensei analizirali su sve borbe. Dječak je pitao: “Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim potezom?”
“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, rekao je sensei. “Prvo, skoro si u potpunosti ovladao jednim od najtežih poteza u džudu. A drugo, jedina poznata obrana za taj potez je da te protivnik zgrabi za lijevu ruku.”
Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.
Nekom redovniku došao sotona sa povelikim svitkom u ruci - ispisanim s obje strane. ''Što je to?'', pitao je redovnik. ''To je popis tvojih grijeha'', rekao je sotona.