I ptice vole živjeti Novo!

0 preuzimanja

Imao sam sedam ili osam godina. Često sam se igrao s dječakom iz susjedstva. Zvao se Heinrich Brasch. On me naučio kako se prave praćke. Gumenu vrpcu treba pričvrstiti na rašljastu granu. Takve smo grančice izrezivali iz živice. Bilo je proljeće, korizma, vrijeme Gospodinove Muke. Jedoga nedjeljnog jutra Heinrich me pozove:

"Idemo na brdo, gađati ptice!"

pticica_clipartSrce mi je uzbuđeno tuklo. Nije to mala stvar: prvi put gađati pticu. Do tada smo gađali koješta. No sad će to biti ozbiljno. Bojao sam se. Nešto nije bilo u redu. Pomislih da je ipak nedjelja. Ali, ne usudih se suprotstaviti. Heinrich bi me ismijao. Bio bih osramoćen. Dođosmo do voćaka koje su tek pupale. Golo granje. Topli vjetar i pokoji cvijetak u travi. "Pogledaj eno zebe!" Obazreo sam se. Ptičica je radosno kliktala na grančici. "Tiho!" - šapne Heinrich. Baci se na zemlju te na sve četiri otpuza do drveta. Stavi kamenčić u praćku i nategne gumu. Ja sam jednostavno morao činiti sve kao i on. Nisam imao snage odustati. No moja se savjest već probudila. Znao sam da sve to nije u redu. U taj tren razliježe se iz doline zvuk jutarnjeg zvona. Kao da hita u pomoć maloj ptici. I glasu moje savjesti.

Skočio sam i daleko odbacio praćku. Ptičica se preplašila i odletjela. I Heinrich je naglo ustao. Bijesan kao ris. "Gade!" - siktao je, "ja ću ti pokazati." Alli ja se nisam bojao. Sav sretan slušao sam kako zvona zvone. "Ne smijemo ubijati, Heinrich", rekao sam mirno. "I ptice vole živjeti. Kao i mi!"

On je od toga jednostavno zanijemio. Stajao je i slušao kako zvona zvone. Od tada se nisam više bojao da će me netko ismijati. Kad mi prijatelji nešto predlože, ja pitam sam sebe je li to dobro ili zlo, i radim po svojoj savjesti.

(Albert Schweitzer)

Pregleda: 3808 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 24. 09. 2019.

Slični dokumenti

Razboritost - poštivanje drugih
Razboritost - poštivanje drugih

Stariji gospodin godinama je imao problema sa sluhom. Naposlijetku ode liječniku, koji mu složenim zahvatom uspije povratiti sluh.

Mladost svijetu a starost Bogu
Mladost svijetu a starost Bogu

ZAR ĆEMO MLADOST DATI SVIJETU A STAROST BOGU

svecenik_kolarKad sam bio osnovnoškolac, ministrant, jednom mi je poslije Službe Božje u sakristiji bio prišao o. Krsto i upitao me bih li možda želio poći u sjemenište. Ja sam kazao otprilike da sam nakanio poći u vanjsku gimnaziju, a tek poslije bih eventualno vidio, a na što je o. Krsto promrmljao: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"

Čudno je zašto se toga sjećam. U tom se razgovoru nisam bio osjetio krivim, a niti mi je u tom trenutku ova misao imala neku mudrost. Čak mi se činila i glupom.

No, kako je vrijeme mladosti prošlo i kako sam sada ostarjeli profesor koji se tek u posljednje vrijeme osjeća zauzetijim katoličkim laikom, to mi sve više počinje smetati propušteno vrijeme i sve glasnije i glasnije i glasnije čujem tu davno rečenu rečenicu: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"

(mr. Dario Miletić)

Zanimljivosti

Kad bismo cjelokupno svjetsko stanovništvo sveli na selo sa stotinu stanovnika u njemu bi živjelo 57 Azijata, 21 Europljanin, 14 Amerikanaca i 8 Afrikanaca. Živjele bi tu 52 žene i 48 muškaraca, 70 nebijelaca i 30 bijelaca, 70 nekršćana i 30 kršćana, 89 heteroseksualaca i 11 homoseksualaca. Šest posto osoba posjedovalo bi 59 posto svega privatnog bogatstva, a sva bi šestorica bila iz SAD-a. U nastambama bez najosnovnijih uvjeta stanovanja obitavalo bi njih 80; 70 bi ih bilo nepismenih, pedeset neishranjenih, 1 bi umirao, 1 bi se rađao, samo bi 1 imao računalo i samo bi se 1 mogao pohvaliti sveučilišnom diplomom.

Humor

– Kako možemo pomoći čovjeku koji je progutao preko 20 tableta za spavanje? – pita liječnik studente na praksi. – Što hitnije mu pozvati svećenika – odgovori jedan.

Poslovice

Ljudi se poznaju po znoju i po danoj riječi. (Arapska)