R i z i k Novo!

0 preuzimanja

rizik_ilustracijaRIZIK JE SMIJATI SE - DA NAS NE SMATRAJU LUDIM .

RIZIK JE PLAKATI - DA NAS NE SMATRAJU SENTIMENTALNIM. RIZIK JE TRAŽITI POMOĆ - DA NE POKAŽEMO SVOJE PRAVO JA. RIZIK JE POKAZATI SVOJE SNOVE I IDEJE - DA IH NE IZGUBIMO. RIZIK JE LJUBAV - DA NAM NE BUDE UZVRAĆENA. RIZIK JE ŽIVJETI - DA UMREMO. RIZIK JE NADATI SE - DA NE IZGUBIMO NADU. RIZIK JE POKUŠATI - DA NE DOŽIVIMO NEUSPJEH. RISKIRATI MORAMO JER NAJVEĆI JE RIZIK U ŽIVOTU NE RISKIRATI. ČOVJEK KOJI NE RISKIRA NE NAPRAVI NIŠTA, NEMA NIŠTA I NIJE NIŠTA. LAGANO IZBJEGNE TRPLJENJE I ŽALOST, NE MOŽE SE UČITI, OSJEĆATI, MIJENJATI SE, RASTI, LJUBITI... ŽIVJETI. UKLOPLJEN U UVJERENJA ROB JE BEZ SLOBODE. SAMO ČOVJEK KOJI RISKIRA SLOBODAN JE.

Pregleda: 1643 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 09. 2019.

Slični dokumenti

Strašilo - priča o požrtvovnosti
Strašilo - priča o požrtvovnosti

ptica_strasilo_animacijaJednog češljugara ranili lovci i povrijedili mu krilo. Preživio je hraneći se onim što je nalazio u polju, ali došla je strašna ledena zima.

U polju je bilo ogromno strašilo. Tijelo mu je bilo od slame natrpane u staro paradno odijelo.

Glava mu je bila velika narančasta bundeva, zubi od kukuruza, nos - oveća mrkva, a dva oraha su bile oči.

Češljugar se popeo na strašilo. „Što ti se dogodilo, češljugarčiću?“, upita ono ljubazno.

„Muči me studen, nemam skloništa, a o hrani da i ne govorim. Mislim da neću dočekati proljeće.“

„Zavuci se pod moj kaput, slama je suha i topla.“

I češljugar je pronašao dom u strašilovim grudima.

Kad je jednoga dana zemlju okovao ledeni mraz, strašilo srdačno ponudi češljugaru:

„Češljugarčiću, pojedi moje zube.“

„Ali ti ćeš ostati bez usta.“ - reče ptičica.

„Bit ću mudriji ako ne budem puno govorio.“ - odgovorilo je strašilo.

Nekoliko dana kasnije dođe na red nos od mrkve. „Samo jedi, pun je vitamina“, govorilo je strašilo češljugaru.

Kad su na red došle oči strašilo je reklo: „Samo jedi, bit će mi dovoljno tvoje pripovijedanje kad ne budem više imao očiju“.

Strašilo je na kraju češljugaru ponudilo i cijelu svoju glavu od bundeve.

Strašilo nije dočekalo proljeće ali zato se češljugar uzdigao prema nebu sretan.

POUKA: Zaista pšenično zrno ako ne umre ne donosi rod.

Bruno Ferrero

Paukova djeca - priča
Paukova djeca - priča

Tek što su stigli u vikendicu, majka i njezin četverogodišnji sin Marko počeli su lov na pauke koji su posvuda ispleli mreže.

Zanimljivosti

Lijep običaj da se o mrtvima govori “samo lijepo” potječe u stvari iz straha da će se osvetiti ako se o njima govori drukčije. U drevna vremena se vjerovalo da mrtvace smeta ako se o njima govori.

Humor

Učiteljica: “Ivice zašto si doveo djeda na roditeljski sastanak?” Ivica: “Zato što jedino on slabo vidi.”

Poslovice

Ljubav koja se održava darovima vječno je gladna. (Židovska poslovica)