Samo oni koji su se pripremali za vjeronaučnu olimpijadu znaju koliko je truda, dobre volje, ustrajnosti, odricanja, strpljenja i vremena potrebno uložiti da bi se stiglo do najviše, državne razine natjecanja. No, vjeronaučna olimpijada nije samo natjecanje u znanju, nego i prilika za upoznavanje, druženje, igru, pjesmu i zajedničku molitvu.
Upravo u takvom ozračju stigle su četiri ekipe iz Splitsko-makarske nadbiskupije na državno natjecanje iz vjeronauka koje je ove godine održano od 18. do 20. travnja 2018. u Poreču.
Na svečanom otvaranju natjecanja u kongresnoj dvorani hotela Pical okupilo se 40 ekipa iz osnovnih i srednjih škola koje su predstavljale Crkvu u Hrvata u malom. U prigodnom programu olimpijce, njihove mentore i goste pozdravili su predstavnici domaćina i organizatora, a natjecanje je otvorio porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša. Ističući temu ovogodišnjeg natjecanja Kršćani na putu dijaloga, naglasio je važnost dijaloga kao temelja komunikacije te potrebu aktivnog slušanja i prihvaćanja druge osobe. Potrebno je također znati opravdati razlog svoje nade koja drugoga neće poniziti nego potaknuti na promjenu, a nadasve osobnim primjerom pokazati da živimo ono što vjerujemo i govorimo, poručio je biskup Kutleša.
Predstavljanje natjecateljskih ekipa po biskupijama bilo je isprepleteno prigodnim kulturno-umjetničkim programom. Glazbenom točkom Mantinjada na velikoj i maloj roženici te izvedbom polke učenici iz Osnovne škole Vladimira Gortana iz Žminja i Osnovne škole Poreč unijeli su u dvoranu dašak istarske tradicije. U nastavku programa čuli smo još nekoliko glazbenih točaka u izvedbi učenika osnovnih i srednjih škola iz Poreča, Žminja i Pazina od kojih je najveći pljesak pobrao učenik Pazinskog kolegija klasične gimnazije s pjesmom My Way Franka Sinatre.
Natjecateljski dio započeo je pisanjem testa, a proveden je u Srednjoj školi Mate Balote u Poreču. Dok je državno povjerenstvo ispravljalo testove, učenici i njihovi mentori imali su priliku upoznati kulturno-povijesne znamenitosti grada Poreča pod vodstvom dvojice kustosa. Nakon ručka organiziran je drugi krug natjecanja pod nazivom Moto 7/33. U nadi da nekoliko izgubljenih bodova na Motu neće ozbiljno ugroziti višegodišnje favorite iz Splitsko-makarske nadbiskupije, uputili smo se u Eufrazijanu, porečku katedralu iz 6. stoljeća, jedan od najljepših spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju koji je uvršten 1997. godine na UNESCO-v popis svjetske kulturne baštine.
I ovaj dio Lijepe naše natopljen je krvlju mučenika još od trećeg stoljeća kad su stradali sv. Mauro i sv. Eleuterije, za vrijeme Dioklecijanovih progona, a nakon toga i mnogi drugi znani i neznani mučenici tijekom minulih stoljeća, sve do bl. Miroslava Bulešića koji je mučki ubijen neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Nakon obilaska Eufrazijeve bazilike o kojoj je strpljivo pripovijedao tajnik Katehetskog ureda don Sergio Jelenić i koja čuva relikvije svetih mučenika iz 3. stoljeća, uslijedilo je misno slavlje povodom prve obljetnice smrti biskupa Antuna Bogetića koje je predvodio mons. Dražen Kutleša.
U prigodnoj homiliji biskup Kutleša je podsjetio kako je cijela ljudska povijest obilježena traženjem istine. Osvrćući se na događaje Svetog trodnevlja i Isusove suvremenike, podsjetio je na različite odgovore koje su dali na pitanje: „Što je istina“? Kajfa je odgovorio utilitaristički, Pilatov odgovor bio je pragmatičan, a mnogi drugi su relativizirali istinu, tvrdeći da postoji onoliko istina koliko i ljudi. Citirajući Pilata koji je, nakon što je oslobodio Barabu, upitao: „Što učiniti s ovim Isusom?“, mons. Kutleša je potaknuo okupljene da se zapitaju što će oni učiniti s Isusom Kristom. Podsjećajući na one koji se od Isusa odmiču kako bi mogli djelovati i glasovati po vlastitoj želji, druge koji ga samo kulturno pozdrave kao usputnog prolaznika i treće koji s njim dolaze u kontakt kad trebaju neku uslugu, potaknuo je sve nazočne da dopuste Isusu da uđe u njihov život i promijeni ga. Naglasio je, nadalje, da smo proučavajući vjeronauk i druge znanosti pozvani razmišljati i tragati za istinom kako bismo mogli spoznati da je jedino Isus Krist „Put, Istina i Život“.
Trećeg dana natjecanja, nakon objave ljestvice privremenog poretka postalo je vidljivo da se razlike u bodovima ekipa koje su zauzele prvih deset mjesta mjere u decimalama te da u treći krug natjecanja ipak idu najspretniji. Na ljestvici poretka splitske srednjoškolske ekipe iz Treće gimnazije, Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“ i Pete gimnazije „Vladimir Nazor“ smjestile su se od šestog do osmog mjesta, a ekipa iz Osnovne škole Zmijavci zauzela je šesnaesto mjesto. Iako je plasman na ljestvici poretka izmamio pokoji uzdah, suzu pa čak i glavobolju, splitski olimpijci su, kao što i priliči pravim natjecateljima, ostali do kraja natjecanja, navijajući za svoje kolege iz susjedne Šibenske biskupije. Svojim ponašanjem pokazali su ne samo da znaju biti ponizni u pobjedi koju su osvajali proteklih godina, nego i dostojanstveni u porazu.
Na samom kraju uručeni su prigodni darovi i priznanja svim ekipama i članovima Državnog povjerenstva, a medalje i nagradno putovanje u kategoriji osnovnih škola osvojile su ekipe iz Osnovne škole Antuna Augustinčića iz Zaprešića, Osnovne škole Antuna Mihanovića iz Slavonskog Broda i Osnovne škole Srdoči iz Rijeke. U kategoriji srednjih škola najbolje su bile ekipe iz Srednje škole Lovre Montija iz Knina, Gimnazije Karlovac i Gimnazije Pula.
Na samom rastanku u Splitu, riječima „vidimo se sljedeće godine!“, splitski olimpijci potvrdili su još jedanput da razlog za sudjelovanje na vjeronaučnoj olimpijadi nije samo želja za novim spoznajama ili primamljivom nagradom, nego još više potreba za druženjem i zajedništvom koje ekipno natjecanje nosi sa sobom te, općenito, pozitivnim i poticajnim ozračjem koje vlada na vjeronaučnim natjecanjima.
Sabina Marunčić