Poštovani i dragi roditelji,
učitelji i vjeroučitelji u školama,
odgojitelji u predškolskim ustanovama,
katehete i animatori u župnim zajednicama,
draga djeco i mladi, braćo svećenici!
Na početku još jedne nove školske i vjeronaučne godine ovim pastirskim pismom želim se obratiti svima vama koji po svom životnom pozivu, kao roditelji, odgojitelji i nastavnici, aktivno sudjelujete u odgoju i obrazovanju naše djece i mladeži.
Veliko je umijeće odgajati čovjeka. Još veća odgovornost svih vas i poziv da se u potpunosti predate ovom plemenitom poslanju. Vrhunac je pravog odgoja ostvarenje ljudske osobe do punine čovještva, a to je ujedno i pretpostavka za ostvarenje boljeg i sretnijeg svijeta. Stoga smo svi mi pozvani, svatko u svom specifičnom pozivu i poslanju i na svoj osobit način, pridonositi trajnom ljudskom i kršćanskom dozrijevanju naše djece i mladeži u cjelovite, zrele i odgovorne osobe.
Vjerski odgoj čini nezaobilaznu sastavnicu i integralni je dio sveopćeg odgoja. Kršćanska vjera po svojoj naravi ima snažno odgojno djelovanje. Tek onaj odgoj koji je usmjeren prema vjeri i za vjeru, u konačnici prema Bogu kao svom jedinom cilju i smislu, može u potpunosti izgrađivati čovjeka u svim njegovim dimenzijama. Odgoj u vjeri nije samo usvajanje vjerskih sadržaja na razini golog znanja i informacija nego, mnogo više, usmjeravanje i poticanje u izgradnji vjerničkih stavova i uvjerenja. Tek na temelju izgrađenih stavova i uvjerenja možemo očekivati vjersku praksu i kršćansko svjedočenje.
Budući da je obitelj kao “zajednica vjere, nade i ljubavi” (KKC 2204) prvo i povlašteno mjesto sveukupnog odgoja, pa tako i odgoja u vjeri, pozivam najprije vas, poštovani i dragi roditelji, da budete prvi i nezamjenjivi odgojitelji i vjeroučitelji svoje djece. Svojom međusobnom ljubavlju, brigom i autoritetom vi prenosite evanđelje “ukorjenjujući ga u kontekst dubokih ljudskih vrijednosti” (ODK 255). Obitelj je presudna zajednica u kojoj vaša djeca usvajaju moralne vrijednosti, mjesto gdje mogu naučiti dobro i ispravno služiti se svojom slobodom i svojim sposobnostima. Svojoj ćete djeci pružiti temeljni vjerski odgoj najviše osobnim kršćanskim roditeljskim primjerom, zajedničkom molitvom, redovitim sudjelovanjem na nedjeljnim euharistijskim slavljima, te aktivnim uključivanjem u svoju župnu zajednicu. Ono što vi kao roditelji u odgoju svoje djece eventualno propustite nijedna društvena ni crkvena institucija neće moći nadoknaditi. U školi, na vjeronauku, u župi može vam se samo pomoći u onome što ste vi postavili svojoj djeci kao temelj i životno usmjerenje. Dok vam, dragi roditelji, još jednom želim posvijestiti vašu nezamjenjivu odgojnu zadaću, vjerujem da ćete biti stalno prisutni uz svoju djecu, prateći i podržavajući njihov tjelesni, intelektualni i duhovno-vjernički razvoj.
Obraćam se i vama, cijenjeni ravnatelji, nastavnici i profesori u školama, koji ste po svom pozivu i radu neposredno uključeni u odgoj i obrazovanje naše djece i mladeži. Znam koliko je rad u školi naporan i stresan i kako se pred vas postavljaju veliki zahtjevi u odgoju i obrazovanju mladih naraštaja. Pozivam vas, stoga, da budete najprije nositelji i čuvari temeljnih ljudskih i moralnih vrijednosti na kojima je izgrađeno i počiva naše hrvatsko društvo. Svaki čovjek ima pravo izrastati iz tla na kojem je poniknuo. Naša hrvatska povijest baštini kršćansku vjeru. Naše umjetničko blago, naš jezik i misao nose u sebi pečat kršćanskog zapadnoeuropskog kulturnog nasljeđa. Dužni smo čuvati i u našim odgojno-obrazovnim ustanovama prenositi novim naraštajima to primljeno biserje, duboko uvjereni da ono ljudski duh oplemenjuje, osposobljava za toleranciju i istinski dijalog. Stoga smo čvrsto uvjereni da ni vas, cijenjeni nastavnici, a ni našu djecu i mlade neke “nove tehnike i metode smirivanja s istoka” neće dovesti do mira ni do višeg stanja svijesti, nego do otuđenosti. Kao prosvjetni djelatnici i pedagozi imate uzvišenu zadaću unositi svjetlo znanja i istine u pameti i srca naše djece i mladeži. Zahvaljujem vam na vašem nesebičnom i požrtvovnom radu te potičem da i u buduće iskreno i zdušno predajete svojim učenicima ono što jeste, imate i znate.
Na poseban način pozdravljam vas, dragi vjeroučitelji u školama, znajući da početak svake nove školske godine stavlja pred vas nove zahtjeve i izazove vjeroučiteljskog poziva kojem ste se dragovoljno odazvali. To je uvijek trenutak ponovnog preispitivanja vašeg dosadašnjeg rada, trenutak kada s novim zanosom i voljom nastavljate ispunjavati odgovornu i zahtjevnu zadaću svog poziva odgojitelja u vjeri. Znajući koliko je odgoj i rast u vjeri važan za cjelovito ljudsko dozrijevanje nemojte se umoriti u stalnom poticanju svojih vjeroučenika da “traže i ljube istinu i dobro” (GS 15).
S posebnom pozornošću, dragi vjeroučitelji, pratim vaš rad, podržavam vaše inicijative i radujem se vašim uspjesima. Ne mogu ne spomenuti vaša zajednička okupljanja na razini dekanatskih i regionalnih stručnih vijeća, nadbiskupijske stručne skupove vjeroučitelja, kao i stručno pripremljene i organizirane Katehetske ljetne škole u Splitu na nacionalnoj razini. Neka vaše trajno usavršavanje bude uvijek na dobro i ponos naše mjesne Crkve. S vama dijelim zajedničku radost što je upravo odobren novi plan i program vjeronauka za osnovnu školu, što je nedavno izišlo iz tiska sedam novih vjeronaučnih udžbenika koje smo već duže vrijeme s nestrpljenjem čekali. Uvjeren sam da će vam novi udžbenici pomoći u kvalitetnijem radu i olakšati prenošenje istina vjere i promicanje kršćanskih vrijednosti vašim učenicima, a njima biti izazov za produbljivanje vjerskih spoznaja. Katehetska ljetna škola, nedavno održana u Splitu, mogla vam je pomoći u zajedničkom pronalaženju i usavršavanju pravih metoda primjerenih radu u vjeronaučnoj nastavi.
Već sam naglasio kako je vjerski odgoj integralni dio cjelovitog odgoja. Roditelji imaju neotuđivo pravo odlučivati o vjerskom odgoju svoje djece. To im Crkva i društvene institucije trebaju omogućiti. Stoga me posebno raduje što mogu pozdraviti i vas, cijenjene odgajateljice u predškolskim ustanovama, koje ste prihvatile nadopuniti svoju stručnu osposobljenost dodatnim teološko-katehetskim obrazovanjem sa svrhom uvođenja vjerskog odgoja u vrtiće i to kao sastavnog dijela postojećeg predškolskog odgoja. “Djetinja dob i djetinjstvo, shvaćeni i obrađeni prema svojim osobitostima, predstavljaju doba prve socijalizacije (…) te ih stoga treba shvatiti kao odlučujući trenutak za budućnost vjere.” (ODK 178) Raduje me činjenica što je kroz dvije godine dopunsko teološko-katehetsko doškolovanje završilo oko 130 predškolskih odgojiteljica. Svima vama na poseban način preporučam savjesno i odgovorno vršenje svoje odgojiteljske zadaće. Uzdajući se u Duha koji vas je potaknuo, budite ohrabrene u svom pozivu odgajanja u vjeri onih najmlađih koje su vam njihovi roditelji po slobodnom izboru svoje savjesti i prema vlastitom vjerskom opredjeljenju povjerili.
Cjelovit i potpun odgoj i rast u vjeri podrazumijeva odgoj za zajedništvo, jer se samo u zajedništvu i u ispravnom odnosu prema bližnjima potvrđuje i svjedoči naša ljudska i kršćanska zrelost. Povlašteno mjesto življenja tog zajedništva trebale bi biti naše župne zajednice. Pored obitelji, kao prve i nezamjenjive zajednice ljubavi i povjerenja, u životu vjernika župne zajednice bi trebale biti mjesto potpore i oslonca, a na poseban način našim mladima koji su sve više izloženi mnogim nesigurnostima i kušnjama vremena u kojem živimo. Stoga je za njihov cjelovit vjerski odgoj važna suradnja između škole i župe, kao i komplementarnost školskog vjeronauka i župne kateheze. Na poseban način potičem sve pastoralne djelatnike na našim župama da promiču i održavaju župnu katehezu, ne samo za djecu i mlade, nego osobito za odrasle i obitelji. Nemojte se obeshrabriti u pronalaženju novih oblika i načina pastoralnoga rada, osobito u mučnom procesu formiranja manjih vjerničkih zajednica (obiteljska, karitativna, molitveno-liturgijska, zajednica ministranata, zajednica mladih, itd.) u našim župnim zajednicama. One su put koji vodi k obnovi naših župa u zajednice vjere i života. Ovdje želim pozdraviti i vas, dragi župni animatori i katehete s vašim župnicima, i zahvaliti vam na vašoj pomoći i spremnosti na suradnju u obnovi naših župnih zajednica. Želim vas podržati da ne posustanete u vašoj zauzetosti u radu s djecom i mladima koji su vam povjereni, kao i u ustrajnosti i vašem osobnom kršćanskom usavršavanju.
Na kraju, zahvaljujući vam svima na vašem do sada uloženom trudu, zazivam Božji blagoslov na sve vas dragi učenici, roditelji, učitelji i vjeroučitelji, odgajatelji, pastoralni djelatnici i braćo svećenici.
Želim vam uspješnu i blagoslovljenu novu 2003./2004. školsku i vjeronaučnu godinu!
U Splitu, 1. rujna 2003.
Mons. Marin Barišić
splitsko-makarski nadbiskup