Ništa ne pada s neba Novo!
0 preuzimanja
Ima jedna stara priča o mađioničaru koji je pred kraljem izvodio svoje majstorije.
Svi su se divili čudima koja je izvodio, a sam je kralj uzviknuo: "O kakva li čuda!" No, jedan od knezova reče: "Veličanstvo, nijedna vještina ne pada s neba! Sve je ovo rezultat velike marljivosti i vježbanja." Uvjeren kako je u pravu ("čovjek je talentiran ili nije!", a ujedno bijesan što mu knez proturječi, kralj će: "Ti, nemaš nikakva dara! U tamnicu! A da ne budeš osamljen, dat ću ti nekog tebi ravna!" I strpa ga u tamnicu s jednim - teletom. Knez je svaki dan dizao tele, nosio ga po ćeliji, uz i niz stepenice. (Tako je valjda nastao body-building.) Tele je izraslo u ogromna bika, kad, sjeti se kralj svoga zatočenika i dade ga dovesti. Dođe knez, a na rukama nosi svoga tamničkog druga. Kralj ne mogaše svladati čuđenje: "O, kakva li čuda!" I knez odgovori opet istim riječima: "Veličanstvo, nijedna vještina ne pada s neba! Sve je ovo rezultat velike marljivosti i vježbanja."
iz "Razgovori sa zrcalom"
| Pregleda: | 947 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
U kafiću na poznatoj berlinskoj aveniji Unter der Linden upoznaju se dva engleska gentlemena. Jedan je najpoznatiji hermatist tog vremena, Alistair Crowley. Njegova je slava na zalazu, ali on uporno širi zakon Teleme, slobodne volje, pozdravljajući svakoga sa "Čini kako ti je volja i to neka je jedini zakon".
Andrea je imala jednu jedinu želju - biciklu. Jednu žutu biciklu, brzinku, koju je vidjela u izlogu u gradu. Od nje su joj rasle zazubice. Vidjela ju je u svojim snovima, u bijeloj kavi, u spomeniku Karlu Velikom koji je bio na školskoj knjizi.
Ali Andreina majka je imala mnoštvo dugova, troškovi su rasli svaki dan. Nije još mogla kupiti skupu biciklu koju je sanjala Andrea.
Andrea je poznavala majčine novčane poteškoće i zato je odlučila zatražiti biciklu direktno od Boga. Za Božić. Svake večeri Andrea je istom rečenicom započinjala svoje molitve: "Sjeti se učiniti da imam žutu biciklu za Božić. Amen."
Svake večeri majka je slušala Andreine molitve za žutu biciklu i svake večeri žalost je više pritiskala njeno srce. Majka je znala da će Božić postati najtužniji dan za Andreu. Nije mogla nabaviti djevojčici biciklu i djevojčica će biti rastužena na smrt.
Stigao Božić; i naravno Andrea nije dobila biciklu. Navečer, kao i svake večeri djevojčica je kleknula pored kreveta i izgovorila svoju molitvu.
"Andrea" reče majka tužno, "mislim da ćeš biti nezadovoljna, jer nećeš dobiti biciklu za Božić. Nadam se da se ne ljutiš na Boga jer nije odgovorio na tvoje molitve." Andrea pogleda majku:"O, ne mama, nisam ljuta na Boga. Odgovorio je na moje molitve. Bog je rekao: NE!"
Naučimo iskreno moliti "Budi volja Tvoja!"