Lijepo i dobro Novo!
0 preuzimanja
Prolazeći parkom Fran je zamijetio na klupi ružnu staricu naborana lica. Na drugoj klupi sjedila je mlada žena, odjevena u finu odjeću i našminkana kao glumica. Fran je zadivljeno gledao ljepoticu. Uspoređujući te dvije žene, bio se zamislio i nije primijetio da mu prilaze trojica dječaka. Zapriječiše mu put tražeći da istrese džepove. - "Trebamo kintu za pljuge" - reče jedan.
Fran je u džepu imao dvadeset kuna koje mu je majka dala da kupi kruh i mlijeko. Nije im htio dati novac, nego naglo potrči prema mladoj ženi zovući je mamom. Nasilnici ustuknuše, ali uto se ljepotica okomi na Frana: - "Nisam ti ja mama, balavče! Ne izvodi gluposti i bježi od mene!" On potrči dalje, ona trojica za njim.
- "Lagao si! Uhvatit ćemo te!" - poviču. Uvidjevši da u parku nema prolaznika, Fran se spusti na klupicu pored starice. - "Sad ćeš nam reći da ti je to baka, kukavice!" - naceri se najjači među napadačima.
Naježio se pri toj pomisli, čak više nego od straha da će ga grubijani istući. No, starica ustane i pođe dječacima u susret. Fran nije htio gledati za njom, ali čuvši korake one trojice koji su se udaljavali trkom, ipak pogleda. - "Hajde kući, dijete!" - blagim glasom reče starica. - "Dala sam im nešto novca da te puste na miru." - "Hvala!" - procijedi Fran, pa požuri prema ulici. Razmišljajući o tom događaju, pitao se znači li tjelesna ljepota ujedno i duševnu, i obratno. Iako nije znao da će se s tim pitanjem u budućnosti često susretati, znao je, poučen iskustvom, pravi odgovor.
Nada Iveljić
| Pregleda: | 1913 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Jednog dana don Bosco je kočijom krenuo u posjet zavodu za dječake za koje se brinuo.
Putem reče kočijašu:
- Lijepog konja imate.
- Istina. Svaki dan ga timarim oko dva sata.
- A koliko vremena dnevno potrošite za svoju dušu?
- Nemam vremena, velečasni, imam toliko posla. Stalno sam na ulici, brinem se za konja, kočiju...
- Ja bi onda više volio biti vaš konj nego vaša duša! - reče don Bosco.
Dragi prijatelju, 
Kako si? Pišem Ti da Ti još jednom kažem kako Te žarko ljubim, i brinem se za te. Jučer sam Te vidio kako razgovaraš sa svojim prijateljem i onda sam cijeli dan čekao, nadajući se da ćeš doći i malo vremena proboraviti sa mnom. Kad je došla večer, poslao sam Ti divan zalaz sunca i svježi lahor, da malo odahneš. Čekao sam, i čekao, ali nisi došao … To me je jako rastužilo, ali ipak Te volim jer sam Ti prijatelj, što god se dogodilo. Prošle noći, gledajući Te kako spavaš, toliko sam čeznuo da pomilujem Tvoje čelo; zato sam Ti poslao mjesečeve zrake na Tvoj jastuk i Tvoje lice. Opet sam čekao, i želio biti uza Te, da bismo mogli razgovarati. Ah, kad bi barem mogao znati koliko darova imam za Tebe … Ujutro si se kasno probudio i brzo opet otrčao, a da nisi ni pomislio na mene, svoga prijatelja. Kad bi htio i bio pozoran, mogao bi čuti kako ti govorim: volim Te! Pokušavam Ti govoriti preko plavog neba, blagog lahora što šumori kroz granje, preko raznobojnog cvijeća, trepteće zvijezde i srebrnastih oblaka, i reći Ti: VOLIM TE! Objavljujem Ti to slapovima što se ruše niz brijeg. Usred olujne munje i groma, stavljam pticama u usta ljubavne pjesme da Ti pjevaju. Ogrćem Te toplinom sunca, mirišem zrak mirisom prirode … Moja ljubav za Tebe je najveća! Svaki trenutak Tvoga života htio bih dijeliti s tobom, malenkosti, Tvoje uspjehe, Tvoje promašaje, Tvoju žalost. Želim živjeti u Tebi i da Ti živiš u meni! Ako želiš, možemo zajedno provesti vječnost, od danas, i onda uvijek u nebu. Pozivam Te da se danas sretnemo … Sve ovisi o Tebi. Ja ću Te čekati! zauvijek Tvoj prijatelj, Isus Krist P.S. Trebam više glasnika koji bi raznosili ovo pismo i drugima. Molim pošalji ga svima do kojih možeš doći. Hvala.