Nikad ne odustaj Novo!

1. Seks je najmoćnija stvaralačka snaga darovana čovjeku. Usporedimo ga s atomskom energijom. Kada se atomski potencijal koristi ispravno može proizvesti ogromnu korisnu energiju, međutim, zloupotrebljavanjem uništava život. Sa seksom je slično. Seks je Božji dar koji nam pruža najveće zadovoljstvo, pomaže nam stvoriti duboko zajedništvo s bračnim drugom i stvara novi naraštaj. Ali, ako se ovom energijom igraš izvan bračnih veza uništavaš sebe i sve one koji su ti bliski.

2. Spolna aktivnost utječe na psihološki, socijalni i akademski razvoj mladog čovjeka. Istraživanja su pokazala da upražnjavaje izvanbračnih spolnih odnosa kod mladih ljudi dovodi do opadanja njihove sposobnosti učenja, a povezanost s obitelji i prijateljima slabi. Naime, nezrela ljubav prakticirana odnosima izvan braka počinje upravljati njihovim životima često dovodeći do pravih životnih mora. 3. Većina ljudi ne može istinski uživati u spolnim odnosima izvan braka. Za razvitak zadovoljavajućeg spolnog života potrebni su mir i sigurnost bračne veze. Izvanbračni spolni odnosi obično se prakticiraju na skrovitim mjestima uz, htjeli ili ne, osjećaj krivnje i nelagode te strah od trudnoće. Ovakve okolnosti umanjuju užitak predbračnih spolnih odnosa, osobito ženama. 4. Djevičanstvo je dar koji treba dati najvažnijoj osobi u životu, osobi s kojom ostaješ zauvijek u braku. Seksualna neukaljanost je najvrednije što možeš dati svom supružniku. Jednom izgubljeno djevičanstvo ne možeš vratiti. Stoga, ne igraj se s takvom dragocjenošću na nepromišljen način. 5. Oni koji upražnjavaju predbračne spolne odnose izlažu se riziku oboljevanja od spolnih bolesti kao i opasnosti gubitka plodnosti. Ne samo AIDS već i uobičajenije bolesti poput herpesa, nemaju lijeka. Neke spolne bolesti nemaju simptome i mnogi parovi tek godinama kasnije otkriju da su postali neplodni zbog tih bolesti. Stručnjaci tvrde da je 80% neplodnosti povezano sa spolnim bolestima dobivenim prije braka. Najbolja i jedina metoda koja jamči stopostotnu zaštitu od AIDS-a i drugih spolno prenosivih bolesti je suzdržavanje od spolnih odnosa prije braka te vjernost u braku. 6. Predbračni spolni odnosi krše Božje upute. One su dane čovjeku da bi ga učinile sretnim. Niti su zastarjele niti su prestroge. Ako živimo po tim uputama možemo stvoriti sretan i napredan život. Ako ih ne poštujemo plaćamo visoku cijenu kroz rastave braka, bolesti, pobačaje, vanbračnu djecu i usamljenost. Čovjek današnjice čini veliku pogrešku misleći da može djelovati neodgovorno, a ne snositi posljedice. 7. Predbračni spolni odnosi često dovode do začeća vanbračne djece. Brojna znanstvena istraživanja pokazala su da djeca bez očeva/ majki pate psihički i društveno, a akademski su manje uspješna od djece cjelovitih obitelji. Djeci su iznad svega potrebni roditelji: i otac i majka. Imperativ je imati djecu koja će imati puninu roditeljske ljubavi, zaštite, brige i odgoja. 8. Ako Ti i Tvoj mladić/djevojka niste imali predbračne spolne odnose možete lako preboljeti svoju vezu u slučaju raskida. Ali ako ste imali spolne odnose oni, po svojoj prirodi, ostavljaju snažna, često neugodna i izuzetno bolna sjećanja za cijeli život. Svaka je veza koja se prekida, a u kojoj je došlo do spolnih odnosa , poput male rastave braka. Psihološke teškoće ovih “mini razvoda” oštećuju čovjekovu osobnost. Kasnije, kada u braku imaš spolne odnose sa voljenim supružnikom, ova neugodna sjećanja uvijek Te prate. Prava ljubav čeka. Ako Te mladić/djevojka istinski voli, željeti će najbolje za Tebe. Neće željeti da trpiš strah ili bolest, neželjenu trudnoću te psihološke poteškoće predbračnih spolnih odnosa. Željeti će iskusiti ljubav s Tobom samo na najboljem mjestu: u ljubavnom gnijezdu braka.

preuzeto s: palotinci.hr

U nekom stanju između jave i sna našao sam se u sobi. Tamo nije bilo ničega osim zida ispunjenog kartotečnim ormarima. Ti su me kartotečni ormari podsjećali na one u knjižarama, koji sadrže sve što se nudi, poredano abecednim redom i tematski. Ali ti kartotečni ormari, koji su sezali od poda do stropa i sdesna nalijevo dokle god je dosizao pogled, ti kartotečni ormari imali su na sebi sasvim drukčije natpise. Kada sam se približio zidu, pogled mi je pao na pretinac s natpisom 'Ljudi koje sam volio'. Otvorio sam ga i počeo prelistavati kartice. Šokiran činjenicom da mi je poznato svako ime, opet sam brzo zatvorio pretinac. I najednom sam točno znao gdje sam, a da mi to nitko nije rekao. Beživotna soba sa svim tim kartotečnim ormarima sadržavala je savršen sustav u kojemu je bila zapisana svaka pojedinost mojega života. Svaki trenutak mojega života bio je točno zabilježen. I velika i mala djela. Moje vlastito pamćenje nikada ne bi moglo pohraniti sve te informacije.

Prožimali su me čuđenje i radoznalost pomiješani sa strahom dok sam nasumce otvarao ormare i pretraživao njihov sadržaj. Neki su me obradovali i podsjetili na lijepa vremena. Drugi su u meni izazivali sram, pa čak i gađenje, tako jako da sam pogledao preko ramena da vidim promatra li me tko. Natpisi su varirali od sasvim običnih svakodnevnih situacija sve do neobičnih poput 'Knjige koje sam pročitao', 'Laži koje sam izrekao', 'Utjeha koju sam pružio', 'Ružne riječi upućene braći i sestrama' ili 'Vicevi kojima sam se smijao'. Neki su bili tako točno zapisani da sam se gotovo nasmijao. Drugima se nisam baš mogao smijati: 'Stvari koje sam napravio u ljutnji', 'Proklinjanja roditelja u mislima'.

Nisam se prestao čuditi sadržaju. Često je bilo mnogo više kartica na jednu temu nego što sam strahovao. Ponekad manje nego što sam se nadao. Zapravo me zapanjila količina stvari koje sam u životu napravio ili propustio učiniti. Zar je moguće da sam te tisuće ili milijune kartica ispisao u 17 godina svojega života? No svaka je kartica potvrđivala istinu. Svaka je kartica bila ispisana mojim rukopisom. Na svakoj je kartici stajao moj potpis.

Kada sam izvukao pretinac s natpisom 'Glazba koju sam slušao', ustanovio sam da su ormari rasli kako bi mogli primiti sav sadržaj. Kartice su bile precizno složene, pa ipak ni nakon mnogo metara nisam stigao do kraja pretinca. Posramljeno sam odustao. Manje zbog kvalitete glazbe, već mnogo više zbog sulude količine vremena koju sam potrošio na slušanje glazbe.

Stigavši do pretinca s natpisom 'Požudne misli', osjetio sam drhtaj kroz cijelo tijelo. Izvukao sam pretinac samo nekoliko centimetara kako bih izvukao karticu. Nisam želio znati koliko je zapravo velik. Prestrašio me detaljno zapisan sadržaj. Osjetio sam slabost uvjerivši se da su i takvi trenuci pohranjeni. Obuzeo me osjećaj poniženja i bijesa. Donio sam odluku. 'Nitko ne smije vidjeti te kartice! Nitko nikada ne smije saznati za tu sobu! Moram ih uništiti!'

Jako uzbuđen, izvukao sam pretinac iz ormara. Morao sam ga isprazniti i uništiti kartice. Iako sam uhvatio pretinac za kraj i bacio ga na pod, morao sam ustanoviti da iz njega nije ispala nijedna kartica. Bio sam očajan jer je i moj pokušaj da ih poderem ostao bezuspješan. Utučen i potpuno bespomoćan ugurao sam pretinac natrag na njegovo mjesto. Naslonivši se čelom na ormar, duboko sam uzdahnuo obuzet samosažaljenjem.

A onda sam ga ugledao. Pretinac je nosio natpis 'Ljudi kojima sam prenio evanđelje'. Ručka je bila svjetlija od ostalih - skoro nekorištena. Povukao sam ručku i u ruke mi je pala kutijica, dugačka ni deset centimetara. Kartice koje je sadržavala mogao sam odbrojiti jednom rukom. I onda su mi nadošle suze. Počeo sam plakati. Jecaji su bili tako duboki da mi je cijelo tijelo drhtalo do boli. Pao sam na koljena i plakao. Jecao sam, duboko postiđen onime što sam vidio. "Nitko ne smije saznati za tu sobu. Moram je zatvoriti i sakriti ključ", rekao sam.

Tada sam, uplakanih očiju, pogledao gore. Ugledao sam Ga kako ulazi u sobu. Ne, samo ne On. Ne ovdje. Bilo tko, samo ne Isus. Bespomoćno sam ga promatrao kako otvara ormare i čita kartice. Nisam mogao podnijeti iščekivanje njegove reakcije. U kratkim trenucima, dok sam ga gledao, na licu sam mu vidio takvu žalost da me probadalo u srcu. Intuitivno je prišao najgorem ormaru. Zašto je morao pročitati svaku karticu?

Konačno se okrenuo prema meni i sažalno me gledao s druge strane sobe. Bilo je to sažaljenje, ali ono me nije razbjesnilo. Sagnuo sam glavu, sakrio lice u ruke i ponovno zaplakao. Prišao mi je i zagrlio me. Mogao je toliko toga reći, ali nije rekao ni riječ. Samo je sa mnom plakao. Onda je ustao i vratio se do zida ispunjenog ormarima. Počevši od jednog kraja sobe, otvarao je ormar za ormarom i na svakoj kartici ispisivao svoje ime preko mojega. 'Ne!' povikao sam i potrčao prema njemu. Sve što sam uspio izgovoriti bilo je: 'Ne, ne!', dok sam mu uzimao karticu iz ruke. Njegovo ime nije smjelo stajati na tim karticama.

No ono je pisalo crvenim slovima, tako snažno, tako živo. Ime 'ISUS' prekrivalo je moje ime. Bilo je ispisano krvlju. Nježno je ponovno uzeo karticu. Tužno se osmjehnuo i počeo potpisivati sve kartice. Mislim da nikada neću razumjeti kako je to mogao učiniti tako brzo, ali u sljedećem trenutku, činilo mi se, čuo sam kako zatvara zadnji ormar i vraća se k meni.

Položio je svoje ruke na moja ramena i rekao: 'SVRŠENO JE'.

(Brian Keith Moore)

Sedamnaestogodišnji Brian Moore imao je vrlo malo vremena napisati tekst koji je trebao poslužiti kao podloga za razgovor u učeničkoj molitvenoj skupini. Brian je umro svega nekoliko sati nakon što je napisao ovaj tekst, na putu kući od prijatelja. Obitelj Moor uokvirila je taj tekst i objesila ga među obiteljske fotografije. Brianova je majka rekla: 'Mislim da ga je Bog iskoristio da bi dao važnu izjavu. Mislim da je dobro što smo našli tu izjavu i objavili je.' Ona i njezin muž žele mnogima objaviti sinovljev pogleda na život nakon njegove smrti.