Ben i palma Novo!
0 preuzimanja
Prolazio Ben pustinjom i vidio jednu malu palmu. Nije mu se sviđao njezin izgled i odluči na njezine grane staviti teški kamen. Mala palma je prestala rasti jer ju je teško kamenje pritiskalo i nije mogla ići u visinu. Tako je bila prisiljena puštati svoje korijenje dublje u zemlju. Kako je spuštala svoje korijenje na većoj dubini je našla vodu koja joj je pomogla da raste. Tada je dobila snagu za život i rast. Uskoro su joj grane ojačale i više joj nije smetalo ono teško kamenje. Zamislimo da je Ben nakon nekoliko godina prolazio opet pustinjom pokred one palme. Što bi mu ona rekla? Hvala ti što si mi stavio ono teško kamenje na grane jer mi je pomoglo da ne odem u visinu nego u dubinu da pronađem vodu koja mi je dala život.
| Pregleda: | 5206 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Dobri papa, Ivan XXIII., bio je poznat po svojoj duhovitosti, spontanosti i mudrosti. Jednog dana u audijenciju mu je došao novoimenovani biskup. U kratkom razgovoru biskup se potužio papi da mu nova služba ne da spavati.
Na nekom je otoku bio život tako tih i miran svi su bili sretni. Odjednom je život postao težak. Svi su bili zabrinuti jer je jedna grupa ljudi stvarala nemir. Odlučili su ih izolirati na jednoj sjenovitoj strani otoka tako što će podići zid oko njih. Znali su tko je stvarao nemir: prodavači droge, ubojice, pijanci, oni koji su vršili abortuse. Tako je počela potraga za njima.
Međutim ljudi su se skrivali jer su znali da će morati napustiti svoju obitelj i sve povlastice koje su imali. Polako su ih otkrivali i pomalo izolirali. Na otoku je bio i jedan čovjek, pustinjak Ante kojega su svi smatrali svetim. Podrazumijevalo se da će i on ostati na ovoj svjetlijoj strani otoka. Međutim, on je odlučio otići na sjenovitu, izoliranu stranu otoka. Zašto? Pitali su ga uglednici otoka, sve dobri ljudi, oni koji su poštivali i provodili zakone. Ante je rekao da ni on nije bez grijeha, i on je u svom životu griješio i da osjeća da bi i on trebao biti s njima, jer nitko ne može reći da je bez grijeha. Malo po malo su ljudi uklonili ogradu.
Jesmo li i mi takvi? Gledamo li samo tuđe pogreške, a svoje ne vidimo?