Prijatelj i neprijatelj Novo!
0 preuzimanja
Prepelicu zadesila strašna nesreća - zapalila joj se kuća.
Doletjela sjenica vidjeti što se dogodilo. - Tako ti i treba kad ne paziš - reče, i u vatru baci suhu travku. Odnekud doleti i lastavica. U kljunu je donijela kap vode pa je ispustila u vatru. Od suhe travke, što ju je u vatru bacila sjenica, požar nije postao veći. Niti je od kapljice vode, što je u vatru spustila lastavica, požar postao manji. Ali zato je prepelica znala tko joj je prijatelj, a tko neprijatelj.
Kazahstanska narodna
| Pregleda: | 1820 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Zašto me siliš kroz pustinju
Zašto me siliš, Gospodine, da idem kroz pustinju?
Mučim se u trnju.
Kad treba mi samo jedan znak od Tebe, da se pustinja promijeni, da suhi pijesak, da horizont, da veliki, tihi vjetar ne budu više ništa strano ni slučajno, nego široko carstvo kroz koje spoznajem Tebe.
Antoine de Saint Exupery
Zašto me siliš, Gospodine, da idem kroz pustinju?
Mučim se u trnju.
Kad treba mi samo jedan znak od Tebe, da se pustinja promijeni, da suhi pijesak, da horizont, da veliki, tihi vjetar ne budu više ništa strano ni slučajno, nego široko carstvo kroz koje spoznajem Tebe.
Antoine de Saint Exupery
Vučica - stvari nisu kakve se čine na prvi pogled
Čovjeku starom preko 70 godina koji se cijeli život bavio ovčarstvom država odluči pomoći i dodijeliti mu mirovinu.
Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča neki događaj koji nikad neće zaboraviti.
Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na mladunče u šumi i uzeo ga k sebi.
Prolazili su mjeseci, susjedi su mi govorili da sve više liči na vučicu i da je se riješim.
Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati. Bila mi je privržena, gdje god sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su godine…
Jednog dana kad sam malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cvilež. Dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo.
Izašao sam van i ugledao poklano čitavo stado ovaca, a vučica sva u krvi sjedi i gleda ravno k meni.
Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta.
Nisam znao što ću s ovcama, pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije
pokvarilo i usmrdjelo.
Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tad sam shvatio što sam učinio!”
Nikad ne procjenjuj ljude i događaje na temelju onoga što vidiš na prvi pogled.
Čovjeku starom preko 70 godina koji se cijeli život bavio ovčarstvom država odluči pomoći i dodijeliti mu mirovinu.
Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča neki događaj koji nikad neće zaboraviti.
Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na mladunče u šumi i uzeo ga k sebi.
Prolazili su mjeseci, susjedi su mi govorili da sve više liči na vučicu i da je se riješim.
Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati. Bila mi je privržena, gdje god sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su godine…
Jednog dana kad sam malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cvilež. Dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo.
Izašao sam van i ugledao poklano čitavo stado ovaca, a vučica sva u krvi sjedi i gleda ravno k meni.
Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta.
Nisam znao što ću s ovcama, pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije
pokvarilo i usmrdjelo.
Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tad sam shvatio što sam učinio!”
Nikad ne procjenjuj ljude i događaje na temelju onoga što vidiš na prvi pogled.