Priča o nenasilju Novo!
0 preuzimanja
Zmija je u selu ugrizla toliko ljudi da se malo tko usudio izlaziti u polje. Starac koji je živio i spilji u blizini sela pripitomio je zmiju,, i uvjerio je da ne napada ljude. Nije prošlo puno vremena kad su seljani shvatili da je zmija bezopasna. Počeli su se poigravati s njom, vukli su je za rep i gađali kamenjem. Jedne noći, teško izudarana, dovukla se strarcu i požalila se na seljane. "Prijateljice moja to je zato što te se ljudi više ne boje." "Ali ti si me naučio da budem nenasilna." "Rekao sam ti da prestaneš gristi, a ne da prestaneš siktati."
"Budite lukavi kao zmije, a bezazleni kao golubovi."
| Pregleda: | 2085 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
KRIST NEMA DRUGIH RUKU
Ima samo naše ruke da i danas izvede svoje djelo.
KRIST NEMA DRUGIH NOGU
Ima samo naše noge da povede ljude svojim stazama.
KRIST NEMA DRUGIH USANA
Ima samo naše usne da današnjim ljudima prozbori o sebi.
KRIST NEMA DRUGIH POMAGALA
Ima samo našu pomoć da k sebi dovede ljude.
MI SMO JEDINA BIBLIJA koju narodi još čitaju
MI SMO BOŽJA PORUKA ispisana riječima i djelima.
ALI ... Ako tekst ispadne krivotvorina? Ako naše ruke zaokupe drugi poslovi? Ako naše noge
krenu stranputicom? Ako naše usne izriču mračne i nepovjerljive riječi?
Ako... ZAR MU MOŽEMO SLUŽITI... ako ga ne slijedimo?
autor nepoznat
Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala
i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak zakucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je na to rekao: Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak došao kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Rekao je: Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.
Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.