Bepo pometač ulica Novo!
0 preuzimanja
Bepo, pometač ulica, radio je svoj posao rado i temeljito. Znao je da je njegov rad potreban. Kad bi meo ulice, činio je to polako i jednolično: kod svakog koraka jedno disanje, i kod svakog disanja jedan zamah metlom. Korak - disanje - zamah metlom - korak - disanje - zamah metlom...
Ponekad bi malko zastao i razmišljao gledajući preda se. Zatim bi nastavio: korak - disanje - zamah metlom - korak disanje - zamah metlom... Dok bi se Bepo tako pomicao i pred sobom promatrao neočišćenu ulicu, a iza sebe očišćenu, dolazile bi mu često velike misli. Ali bijahu to misli bez riječi, misli koje se vrlo teško mogu drugima priopćiti. Slično kao neki određeni miris kojeg se jedva još sjećamo ili kao neka boja o kojoj smo sanjali.
Nakon rada sjedio je Bepo kod djevojčice Momo i tumačio joj svoje velike misli. Ona ga je na poseban način slušala. Zato bi se njemu razvezao jezik i pronalazio bi prave riječi: "Vidiš Momo", govorio bi on, primjerice, "to ti je tako: Ponekad imaš pred sobom vrlo dugu ulicu. I misliš: strašno je duga, nemoguće ju je očistiti; znaš, tako misliš." Pogledao bi šuteći preda se i onda nastavio: "I, tada se počneš žuriti. I žuriš se sve više i više. Ipak svaki put kad pogledaš, vidiš da ulica pred tobom nije nimalo kraća. Počneš se još više napinjati i tada te uhvati strah, a na koncu izgubiš dah te ne možeš dalje. A ulica je još uvijek tu. Tako se ne smije činiti."
Bepo je kratko vrijeme razmišljao i nastavio: "Ne smije se nikad misliti na cijelu ulicu najedanput, razumiješ li? Mora se misliti samo na sljedeći korak, na sljedeće disanje, na sljedeći zamah metlom. I uvijek ponovno samo na sljedeći".
Ponovno je zastao i razmišljao prije nego je dodao: "Takav rad donosi radost. To je važno. Tada se posao učini dobro. Tako to treba biti."
Nakon duge stanke nastavio je: "Odjednom vidiš da je cijela ulica očišćena - korak po korak. Uopće ne znaš kako, a i ne izgubiš dah."
Klimajući glavom, Bepo je rekao na kraju: TO JE VAŽNO!
| Pregleda: | 1718 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 22. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Jedan se seljak vratio kući nakon što je čitav dan proveo koseći žito. Reče svojoj ženi: - Sutra, u podne, sigurno ću završiti kosidbu!
BOG: - Halo, dobar dan! Ovdje Bog Otac. Izvoli!
ČOVJEK: - Pa...ne znam. Bio sam siguran da se nećete javiti. Samo sam pokušao. BOG: Iskoristi priliku, kad sam već na liniji. ČOVJEK: - Bože moj, mogu li Vas pitati bilo što? BOG: - Naravno, znaš dobro da poznajem i znam sve. ČOVJEK: Htio sam Vas pitati... Ali, prije svega, mogu li Vam reći "ti"? BOG: - Pa naravno, kao što govoriš u Očenašu. To me jako veseli, jer sam tako bliže vama. ČOVJEK: - Hvala, Gospodine Bože. Želio bih te pitati što misliš o ovima koji su došli ovamo da se s tobom susretnu? BOG: - Ti me zapravo pitaš što mislim o "Zemljanima". Ako počnem govoriti o svakome od vas, završit ćemo razgovor na kraju dana! (ironično) A opet, strašno ste zaposleni! ČOVJEK: - Da, baš tako. Mislite li Vi, oprosti, misliš li ti da su ljudi danas bolji nego u doba tvoga Sina, pred 2 000 godina? BOG: - Mnogo ste napredovali na znanstvenom, društvenom, političkom i religioznom planu, ali... ČOVJEK: - Oprosti što te prekidam, ali koji smo napredak stvarno postigli? BOG: - Pustimo to, molim te. Želim ti kazati da vi, ljudi na Zemlji, prečesto gledate tjelesnim očima. Počnite gledati srcem! ČOVJEK: - Što bih trebao gledati očima srca? To te pitam u ime svih ovih koji su tu. BOG: - Sve treba gledati očima srca! Otkrit ću ti jednu malu tajnu: da moj Sin nije došao k vama pred 2 000 godina, zamisli samo što bi se dogodilo vašem planetu! Na sreću on je posijao ljubav i neki od vas u izobilju beru njezine plodove. ČOVJEK: Ali, Bože moj, nema svetaca, pravih svjedoka Radosne vijesti tvoga Sina. BOG: - Ali, zar ste slijepi? Ima ih mnogo oko vas. Nemojte gledati samo izvana, gledajte u dubinu, pažljivo, pa ćete vidjeti... ČOVJEK: Hoćeš li mi kazati imena nekih od njih na moje osobno zadovoljstvo i na radost svih koji su tu? BOG: - Vrlo rado: brat Roger Schultz, Majka Tereza, Ivan Pavao II i neki koji su danas tu. Mislim, na primjer, na Matiju, Valeriju, na Ivicu, na Nadu, spominjem samo njihova krsna imena, da ne bi sagriješili uzoholivši se... ČOVJEK: - Hvala, Bože moj. Smijem li te pitati što bi ti želio da se promijeni u našoj zajednici ovdje, u našoj kršćnskoj zajednici? BOG: - Volio bih da budete još bliži jedni drugima, da prestane nadmetanje među vama, da shvate oni koji mogu shvatiti, da pronađete braću koju ćete voljeti, ne na par minuta, nego za cijeli život. ČOVJEK: - To je čitav jedan program. To je gore nego izbori! BOG: - Da, znam, ali jednostavno treba nastojati čitavim bićem slijediti svako pojedino blaženstvo iz Evanđelja. Blaženstva nisu neka šala! Doviđenja! Još ćemo se čuti. Sad me netko drugi zove.