Tri pitanja - priča o postojanju Boga Novo!
0 preuzimanja
Neki mladić postavio čovjeku vjerniku tri pitanja: 
1. Postoji li Bog? Ako postoji, pokaži mi ga.
2. Što je sudbina?
3. Zašto je đavao u paklu? Njemu koji je je i sam satkan od zloće, patnje i očaja pakao neće nimalo naškoditi.
Čovjek na to snažno ošamari mladića po licu. Mladić osjetivši bol upita: zašto ste se naljutili na mene? Nisam ljut. Šamar je moj odgovor na tvoja pitanja. - Reci mi kako se osjećaš nakon što sam te ošamario? - Osjećam bol. - Vjeruješ li da bol postoji? - Da. - Pokaži mi oblik bola! - Ne mogu. To je moj odgovor na prvo pitanje. Božju prisutnost osjećamo iako ga ne vidimo. - Jesi li sinoć sanjao da ću te ošamariti? - Ne. - Jesi li ikad pomislio da ćeš danas od mene dobiti šamar? - Ne. To je sudbina. Moj odgovor na drugo pitanje. - Od čega je stvorena moja ruka kojom sam te ošamario? - Od mesa. - A tvoje lice, od čega je ono? - Od mesa. - Što osjećaš nakon što sam te ošamario? - Bol. To je moj odgovor na treće pitanje. Iako su i đavao i pakao satkani od zloće, patnje i očaja, Pakao je i za đavla vrlo Bolno mjesto.
autor nepoznat
| Pregleda: | 3362 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 25. 11. 2019. |
Slični dokumenti
- Imaju Bibliju, ali svoju duhovnu hranu uzimaju iz novina. - Govore i pjevaju o miru, ali ga nemaju, niti se trude da ga dobiju. - Mole se da dođe Nebesko kraljevstvo, ali sami zatvaraju put svojim tjelesnim životom. - Slušaju propovijedi o samoodricanju, ali se hrane slatkišima i oblače u sjaj i raskoš. - Slave Isusa svojim ustima, a istovremeno izjavljuju da se ono što je Isus rekao ne može ostvariti danas. - Govore drugima o radosti spasenja, a sami su uvijek žalosni. - Tvrde da Isus nosi sva naša bremena, a padaju pod teretom kojeg su sami sebi nametnuli. - Sugovornicima govore o ljepotama Neba, a svako jutro se bude zadovoljni što još nisu morali otići sa zemlje. autor nepoznat
Zapalili ste me i gledate moje svjetlo,
Radujete se jasnoći i toplini koju darivam.
Veselim se da smijem gorjeti za vas,
da nije tako, ležala bih možda negdje u staroj
kutiji bez ikakve koristi.
Smisao dobivam tek po tome što gorim.
Ali, dobro znam, što dulje gorim,
to kraća postajem, to se više bližim svojem kraju.
- Izgorjela je! – reći ćete,
a ono što je od mene ostalo, bacit ćete.
Znam, za mene postoje uvijek ove dvije
mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta,
zaboravljena u tami,
ili gorim, postajem sve kraća,
dajem sve što imam.
U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju.
Ipak mislim da je ljepše i pametnije
ako smijem nešto dati od sebe nego ostati hladna
i ležati u mračnoj kutiji…
- Gledaj, isto je tako s vama ljudima:
ili se povučete, ostanete sami za sebe
i sve je hladno i prazno, ili se približite ljudima
i darujete im od svoje topline i ljubavi
i tek onda vaš život dobiva smisao:
On je ispunjen.
Ali znajte i to da za ovo morate dati
nešto od sebe samih, nešto od svoje radosti,
od svoje srčanosti, od svojega smijeha,
možda i nešto od svoje tuge.
I ne treba bojažljivo razmišljati o tome
kako ćete sačuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli,
postaje još veseliji.
Samo onaj koji je svjetlo drugima,
sam će primati svjetlo.
Što više gorite za druge,
to će svjetlije biti u vama samima.
Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i
neraspoloženi jer se boje biti ovdje za druge,
donositi drugima svjetlo.
Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena.
Još nisu shvatili: ovo jedno jedino svjetlo koje gori
više je vrijedno nego sva tama svijeta.
Dopustite, dakle, da vas malo
Ohrabrim ja, sitna, mala svijeća.
autor nepoznat