O neuspjesima - priča iz života Novo!
0 preuzimanja
Kad se Hank Aaron 1974. godine približio rekordu Boba Rutha, nazvao sam jednog jutra njegov bejzbol klub i pitao: “Znam da Henk ima sedam stotina deset home runa (potez u bejzbolu) i da mu treba još samo pet da bi oborio Rutov rekord, ali mene zanima koliko on ima promašaja?” “Promašaja, gospodine?” neodlučno je upitao mladić s druge strane žice. “Da, koliko promašaja?” “Pričekajte molim vas. Provjerit ću, gospodine.” Nakon nekoliko minuta rekao je: “Gospodine Mandino, prema posljednjim izvještajima, Hank ima sedam stotina deset home runsa i, kao što znate, potrebno mu je još pet da bi oborio rekord Boba Rutha…” “Da znam…” “…a promašaja ima tisuću dvije stotine šezdeset i dva.” Zahvalio sam, spustio slušalicu i ostao sjediti nepomično razmišljajući o onome što sam čuo. Divna li primjera koji uvijek mogu koristiti kad poželim istaknuti kako nikada ne smijemo dopustiti prošlim neuspjesima da nas spriječe u novim pokušajima. U pitanju je najveći “houm run bacač” u bejzbolu koji je ikad živio… ali čak i on, čak i Hank Aaron, mora bar dva puta ispravljati svoju grešku!
Og Mandino
| Pregleda: | 985 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Student je krenuo u šetnju sa svojim profesorom.
Dok su šetali i razgovarali, ugledaše pored puta par starih cipela, po svemu sudeći vlasništvo siromašnoga seljaka koji je u blizini radio u polju.
Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
(Ivan Golub)