Živjeti s ružom Novo!
0 preuzimanja
Perzijska bajka govori kako je jednog dana skitnica pronašao komad gline toliko prožet parfemom da je miris ispunio cijelu sobu.
“Što si ti”? odmah je upitao. “Dragulj iz Samarkande, ili rijetki prerušeni trn? Ili neka druga dragocjena tvorevina?"
“Ne, ja nisam ništa drugo osim komada najobičnije gline”.
“Ali, odakle taj tvoj divan miris”?
“Prijatelju, otkriti ću ti tajnu: ŽIVJELA SAM POKRAJ RUŽE”.
A kršćani bi trebali živjeti pokraj Isusa. Živjeti poput Njega, raditi ono što bi On htio, govoriti poput Njega, čak i razmišljati kao On.
Ako ne živimo blizu Njega, bez obzira na brojne dobre osobine koje imamo, koliko god se trudimo, koliko god smo dobri prema drugima, ako ne provedemo vrijeme s Njim, ne možemo biti dobar odraz Njega i Njegove ljubavi.
Radi se o molitvi, primanju sakramenata, čitanju Svetoga pisma, predanju Božjoj volji.
Mnogi od nas jednostavno se prilagođavaju obimu posla i odgovornostima, što samo vodi do više stresa. Odvajanje vremena za odmor pomaže pri oslobađanju pritiska, ali prijatelji ili obitelj ne mogu nam dati ono što Krist može.
Većina ljudi neće pročitati Bibliju, ali će promatrati vaše ponašanje!
On je rekao: “Ostanite u Meni, i Ja u vama!” (Iv 15:4).
Zato budi primjer, ne propovijed!
“Po tome će svi znati da ste Moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge”. (Iv 13:35)
| Pregleda: | 1696 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu.
Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je.
Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao.
Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: "Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?"
Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!
Tako je i s mnogim ljudima.
U duši svakog čovjeka nalazi se ruža.
Mnogi ljudi kad pogledaju u sebe vide samo trnje - vlastite nedostatke.
Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih.
Nikad ne realiziraju svoje potencijale koje im je Bog dao.
Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši.
Netko im drugi mora pomoći - pronaći je.
Pomogneš li nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.
I cvjetat će uvijek... iznova...
Jedini preživjeli brodolomac našao se na malom, nenaseljenom otoku.
Žarko se molio Bogu da ga spasi i svaki dan bi gledao prema horizontu nailazi li netko da mu pomogne.
Umoran i obeshrabren počeo je graditi kolibu kako bi se imao gdje skloniti od nevremena.
Jednoga dana, kad je otišao tražiti nešto za jelo –primijeti veliki dim koji se prema nebu uzdizao iz njegove kolibe.
Bio je strašno ljut i tužan. Bože, kako si mi ovo mogao učiniti?!
Rano, sljedećega dana, probudio ga je zvuk brodskoga motora koji se približavao otoku.
Ali... – upitao je ljude koji su ga došli spasiti – kako ste znali da sam tu?!
Vidjeli smo tvoje dimne signale!
NEMOJ SE OBESHRABRITI KAD TI NEŠTO POĐE PO ZLU.
SJETI SE: TO BI MOGLI BITI „DIMNI SIGNALI“ I MILOST BOŽJA...
autor nepoznat