Bajka o toplim pahuljicama Novo!
0 preuzimanja
Jednom davno živjelo je dvoje sretnih ljudi zvanih Tim i Maggie, sa svoje dvoje djece po imenu John i Lucy. Da bi se razumjelo kako su bili sretni, morate razumjeti kako je to bilo u to vrijeme. Vidite, u to vrijeme svatko je pri rođenju dobio malu, nježnu torbu s toplim pahuljicama. Kad god bi netko posegnuo u torbu, mogao je iz nje izvaditi tople pahuljice. One su činile da se svatko tko ih dobije osjeća prožet toplinom i mekoćom. Ljudi koji nisu redovito dobivali tople pahuljice bili su u opasnosti da im se razvije bolest koja je uzrokovala da im se kralježnica skvrči i da umru.
Tih dana bilo je vrlo lako dobiti tople pahuljice. Svaki put kad bi ih netko trebao, mogao je doći do tebe i reći: želio bih imati tople pahuljice.
Tada bi ti posegnuo u torbu i izvadio tople pahuljice veličine ruke male djevojčice. Kad bi pahuljica dotakla kožu druge osobe, privinula bi se i rastopila na njegovoj koži i činila da ga prožme dobar osjećaj. Ljudi su stalno tražili jedni od drugih tople pahuljice, i kako su se slobodno davale, dobiti ih dovoljno nikad nije bio problem. Bilo ih je uvijek mnogo za razmjenu i svi su zbog toga bili sretni i osjećali se najčešće toplo i pahuljasto.
Jednog dana zla je vještica postala jako ljuta jer su svi tako sretni i nitko ne kupuje njezine napitke i masti. Bila je vrlo lukava te smisli opak plan. Jednog prekrasnog jutra uvuče se k Timu dok se Maggie igrala s njihovom kćeri i šapne mu u uho: "Pogledaj, Time, koliko toplih pahuljica Maggie daje Lucy. Znaš, ako tako nastavi možda će ih potrošiti i onda više neće ostati nijedna za tebe." Tim je bio zapanjen. Okrene se vještici i reče: "Želiš li reći da neće uvijek biti toplih pahuljica u našoj torbi kada posegnemo za njima?" A vještica odvrati: "Ne, apsolutno ne, i jednom kad ih potrošiš, to je sve. Više ih nećeš imati." Potom odleti dalje na metli smijući se i vrišteći.
Tim to primi k srcu i počne primjećivati svaki put kad bi Maggie davala tople pahuljice nekome drugome. Zabrinuo se i uznemirio jer je volio Maggiene tople pahuljice i nije htio ostati bez njih. Počeo se žaliti svaki put kad bi Maggie davala tople pahuljice nekom drugom, a kako je i Maggie njega voljela, prestala ih je često davati drugima i počela ih je čuvati za njega.
Djeca su to promatrala i zaključila da nije u redu davati tople pahuljice svaki put kad se tako osjećaš ili ih netko traži. Oni su također postali vrlo oprezni. Počeli su osjećati zabrinutost kad god bi davali tople pahuljice. Iako su ih uvijek nalazili kad bi posegnuli u torbu, sve rjeđe i rjeđe su posezali. Uskoro ljudi zamijete nedostatak toplih pahuljica i počnu se osjećati manje toplo i pahuljasto. Počnu im se kralježnice svijati, a neki su i umirali zbog nedostatka toplih pahuljica. Sve češće i češće odlažahu vještici kupovati napitke i masti, čak i unatoč tome što se činilo da ne djeluju.
Situacija je postala vrlo ozbiljna. Zla vještica koja je to promatrala, nije željela da ljudi umiru (jer mrtvi ljudi ne kupuju njezine napitke i masti) te je smislila novi plan. Svi su dobili torbu vrlo nalik onoj s toplim pahuljicama, osim što je bila hladna. Unutar vještičine torbe bile su hladne bodlje. One su činile da se ljudi osjećaju hladno i bodljikavo. Ali priječile su da se kralježnice ljudima svijaju. Od tada, kad bi netko rekao: Ja želim tople pahuljice; ljudi koji su se brinuli da ne iscrpu svoju zalihu rekli bi: "Ja ti ne mogu dati tople pahuljice, ali želiš li hladne bodlje?"
Ponekad bi dvoje ljudi prišlo jedno drugom misleći da će dobiti tople pahuljice, ali bi jedno ili drugo promijenili mišljenje i završili bi dajući jedno drugom hladne bodlje. Kao posljedicom toga, vrlo je malo ljudi umiralo, ali je vrlo mnogo ljudi bilo nesretno i osjećalo se hladno i bodljikavo.
Od dolaska vještice, razmjenjivalo se sve manje i manje toplih pahuljica. Zbog toga su one, za razliku od ranijih shvaćanja da su dostupne kao zrak, postale izuzetno vrijedne. To je prouzročilo da ljudi rade različite stvari u namjeri da ih nabave. Dok prije nisu brinuli previše tko kome daje tople pahuljice, sada su počeli čuvati svoje tople pahuljice isključivo jedno za drugo. Ljudi koji bi se zaboravili i dali svoje tople pahuljice nekome drugom, odmah bi se osjetili krivima jer su znali da će njihov partner biti ogorčen zbog toga. Ljudi koji nisu mogli pronaći darežljiva partnera, morali su kupovati svoje tople pahuljice i morali su puno raditi da bi za njih zaradili. Neki ljudi su nekako postali popularni i dobivali mnogo toplih pahuljica ne morajući ih vratiti. Ti ljudi su zatim prodavali svoje tople pahuljice onima koji su bili nepopularni i trebali ih da prežive.
Drugo što se dogodilo je da su neki ljudi uzimali hladne bodlje kojih je bilo bezgranično i bile su lako dostupne i bojali ih u bijelo i pahuljasto i davali kao tople pahuljice. Te krivotvorine toplih pahuljica su zapravo bile plastične pahuljice i zadavale su dodatne teškoće.
Primjerice, dvoje ljudi bi se sastali i razmjenjivali plastične pahuljice, pretpostavljajući da bi se od toga trebali osjećati dobro. Umjesto toga, osjećali su se loše. Kako su mislili da razmjenjuju tople pahuljice, ljudi su postali vrlo zbunjeni, pa zbog toga nisu prepoznali da su njihovi hladni i bodljikavi osjećaji zapravo posljedicom činjenice da im se dalo mnogo plastičnih pahuljica.
Tako je situacija bila vrlo, vrlo teška, a sve je započelo dolaskom vještice koja je učinila da ljudi vjeruju da jednog dana, kad to budu najmanje očekivali, mogu posegnuti u torbu i tamo više ne naći tople pahuljice.
Jednog dana, mlada je žena došla u tu nesretnu zemlju. Izgledalo je da nikad nije čula o zloj vještici i nije bila zabrinuta da će potrošiti tople pahuljice. Davala ih je slobodno, čak i kad je nisu tražili. Zvali su je ružnim imenima; i osuđivali je jer je djeci prenijela ideju da ne trebaju brinuti o trošenju toplih pahuljica. Djeca su je vrlo voljela jer su se uz nju osjećala dobro i počela su davati tople pahuljice kad god su osjetila da im se to sviđa.
Odrasli su postali vrlo zabrinuti, pa su odlučili donijeti zakon kojim bi spriječili djecu da crpu svoje zalihe toplih pahuljica. Zakon je proglasio kriminalnim djelom bezazleno davanje toplih pahuljica, bez dozvole. No mnoga djeca za to nisu brinula; unatoč zakonu, nastavila su davati jedna drugoj tople pahuljice kad god su to željela i kad god ih se tražilo. Kako je bilo mnogo, mnogo djece, gotovo jednako kao i odraslih, počelo je izgledati kao da bi se djeca mogla izboriti za svoje.
Teško je reći što će se dogoditi. Hoće li snage zakona i reda odraslih zaustaviti bezbrižnost djece? Ili će se odrasli pridružiti djeci i iskoristiti priliku da uvijek dobiju tople pahuljice kad god im bude potrebno? Hoće li se sjetiti dana koje njihova djeca žele vratiti, kad je toplih pahuljica bilo u izobilju, jer su ih ljudi davali slobodno?
Steiner: Scripts people live
| Pregleda: | 1852 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Koko i Roko bili su dvije vlasi koje su živjele na istoj glavi. Bili su veliki prijatelji, jer su rasli zajedno. Najviše od svega voljeli su se igrati s prijateljima. Kad bi bilo puno peruti, oni bi načinili male loptice i bacali ih jedni drugima ili bi se urotili protiv nekog čuperka ili protiv zalisaka.
Kad su svi pastiri posjetili štalicu, darovali Dijete i vratili se svojim stadima, odlučiše poći životinje i vidjeti čudo prve božićne noći.
Prvi su, naravno, krenuli veliki i moćni. Orao se s krikom digao u visine, lav zalupi teškom šapom i riknu da je odjekivala noć, slon zatutnji šumom, a žirafa ponosno podiže glavu kao da joj nitko na svijetu nije ravan.
I male su životinje odlučile poći. U jednoj se skupini nađoše miš, vrabac, krtica i dabar.
Što se veliki i jaki prave važni - primijeti miš. Možda ni Bogu nismo važni kad nas je ovakvima stvorio - nadoda krtica. A orao se već spustio pred jaslice šireći svoja krila.
Ulaz u štalicu bio je tako uzak i malen da nije mogao ući. Zamahnu krilima i sruši gredu iznad vrata. Vidjevši da će se skoro i vrata srušiti povuče se u obližnji grm dok je slama s prašinom koju je digao letjela posvuda uokolo.
Lav je htio ravno u jaslice, ali je zapeo u okviru vrata. Žirafa ništa nije vidjela jer je Dijete bilo prenisko, pa je od nervoze počela trgati slamu s krova čime je započeo pravi nered. K tome, i voda od posljednjih kiša slila se u štalicu. Napokon je stigao i slon. Pokušao je proviriti, ali štalica se počela ljuljati kao da je od kartona.
Josipu je bilo dosta. Podigao je štap i zaprijetio životinjama da ne prilaze blizu.
Mnogo kasnije došuljale su se male životinje.
Miša su boljele slabe noge, krtica se mučila tražeći put, dabar je kašljucao jer ga je umorio put po suhom, a vrabac je izgubio pola krila jedva umakavši nekoj grabežljivoj rođakinji.
Kad su došli pred jaslice nitko nije bio ni predug, ni preširok, ni previsok ni prevelik.
Ušli su u štalicu i divili se Djetetu. Pogledaše uokolo i iznenadiše se neredu u kojem je ležalo Dijete. Dadoše se na posao. Vrabac je počeo skupljati slamu, miš je načinio odvodne kanale, dabar je učvršćivao šiblje.
Kad su to vidjele velike životinje, pridružile su se malima. Žirafa je digla slamu na krov, slon je podigao vrata te ih je Josip ponovno stavio na nosače, a orao je krilima provjetravao štalicu.
Samo je lav stajao po strani. Kroz njegovu glavu teško se probijala misao o novorođenom Kralju. Da se sagne, on koji se ni pred kim nije sagibao?!
Onda je došla krtica i zamolila ga je da je povede pred novoga Kralja. Lav se dvoumio i vidjevši da je slijepa uze je u velike šape i povede u štalicu. Malo se sagnuo, malo se nagnuo, ali je ipak i on ušao.
Pouka priče: uči od marljivih i skromnih i ne dopusti da te oholost udalji od Isusa.