Hram bratske ljubavi Novo!
0 preuzimanja
Otac je dvojici svojih sinova ostavio u nasljeđe polje zasijano pšenicom. Jedan brat je imao brojnu obitelj i bio je siromašan, a drugi koji je živio sam bio je bogat.
Polje su podijelili na dva jednaka dijela.
Kad je došlo vrijeme žetve, jedan od braće probudi se noću i počne razmišljati: „Ja sam bogat, što će meni toliki snopovi? Moj brat je siromašan i treba mnogo više pšenice za svoju brojnu obitelj.“
Ustane on iz postelje i pođe u svoj dio polja. Nakupi mnogo snopova i prenese ih na bratovu polovicu.
Iste noći probudio se i njegov brat, te razmišljao:
“Moj brat nema ni žene ni djece, jedino u čemu može uživati jest bogatstvo.“ Ustane iz postelje, pođe u polje i prebaci puno snopova na bratovu stranu.
Kad su se braća ujutro pojavili u polju, bijahu začuđena kako se snopovi ni jednomu ni drugomu nisu umanjili.
I tako se događalo nekoliko noći za redom.
Svaki je prenosio svoje snopove na bratovu stranu,
a ujutro bi ustanovio da su snopovi na starom mjestu.
Jedne noći su se međutim dvojica braće natovarena snopovima srela na sred polja. Tada im je postalo jasno što se događa.
Istoga časa začuju s neba glas:
„Ovo mjesto, na kojem se očitovala tolika bratska ljubav, zaslužuje da se na njemu izgradi moj hram: hram bratske ljubavi.“
Kažu da je kralj Salomon izabrao upravo to mjesto za gradnju hrama.
Zapitajmo se bi li danas uspio pronaći mjesto za svoj hram?
prema priči Bruna Ferrera
| Pregleda: | 1978 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
U trgovinu namirnica ušla je žena odjevena u odjeću koja joj je bila prevelika.
Pristupila je vlasniku trgovine i prigušenim glasom zatražila nešto hrane na dug, jer joj je muž teško bolestan i ne može raditi, a imaju četvoro djece. Vlasnik se izderao na siroticu da iziđe van. Žena je žalosno moljakala: »Molim vas gospodine! Novac ću donijeti čim budem mogla!»
Vlasnik je na to zavikao da ne daje robu na dug. Jedan kupac pristupio je trgovcu i zamolio ga da pomogne sirotoj ženi.
Ovaj joj se obratio, kako bi se grubo našalio: «Imaš li popis stvari koje ti trebaju?» Žena je potišteno odgovorila: «Da gospodine.»
«Položi popis na vagu. Dat ću ti onoliko koliko on teži» reče trgovac.
Žena je izvadila komadić papira, nešto na njega dopisala i pognute glave stavila na vagu.
Tanjur vage na koji je stavila papirić spustio se do kraja. Prodavač je otvorenih usta provjerio vagu. Bila je u redu. Vratio je papirić na tanjur a na drugi počeo stavljati paketiće s hranom, kutije, vrećice i konzerve. Jezičak na vagi nije se ni pomakao.
Konačno je zgrabio papirić. Nije to bio popis namirnica nego molitva:
«Bože moj, ti znaš u kakvoj sam situaciji i znaš što mi je sve potrebno, sve povjeravam tebi.»
POUKA: Bog uvijek zna težinu naših molitava.
Bruno Fererro
Jedan je mladić prije više godina tražio posao telegrafista. Pronašao je oglas u novinama i otišao na navedenu adresu. 
Ondje je zatekao velik i užurban ured, ispunjen žamorom i bukom, a negdje u pozadini je telegrafist stalno kucao. Na jednom natpisu na zidu pisalo je kako kandidat treba sjesti i čekati da ga pozovu u odjeljak. Ispred mladića bilo je barem sedam-osam kandidata. Kako nije imao što izgubiti, sjeo je s ostalima i čekao. Nakon 2-3 minute, mladić je ustao i otišao u odjeljak. Ostali kandidati su se uskomešali i počeli mrmljati. Nakon nekoliko minuta šef telegrafske službe pojavio se na vratima i rekao: - Gospodo, možete ići. Mjesto je popunjeno. Jedan od kandidata rekao je: Ovaj kojega ste primili došao je posljednji. Nismo ni dobili priliku razgovarati s vama. To nije pošteno! Poslodavac će na to: Žalim, gospodo, no telegraf sve vrijeme Morseovom abecedom kucka poruku: 'Ako razumijete ovu poruku odmah uđite. Posao je vaš.' Izgleda da nitko od vas nije čuo ili nije razumio poruku. On ju je čuo i shvatio. Posao je njegov. Čuješ li Božju poruku? A razumiješ li je?
autor nepoznat