Muhe i pčele Novo!
0 preuzimanja
Jednom smo upitali starca Pajsija: - Vi nam, oče, neprestano govorite da pozitivno mislimo i dobro govorimo. Posavjetujte nas kako se suočiti s problemima. Starac je počeo pričati: - Iz iskustva znam da su ljudi podijeljeni u dvije kategorije. Prvi podsjećaju na muhu. Njezina glavna osobina je to što je privlači nečistoća. Kada se, na primjer, muha nađe u vrtu punom mirisnog cvijeća, ona ga neće ni primijetiti i zaustavit će se na nekoj nečistoći koju nađe na zemlji. Počet će kružiti unaokolo i osjetit će se sasvim ugodno u smradu. Kad bi muha mogla govoriti, i kad biste od nje zatražili da vam pokaže ružu u vrtu, odgovorila bi vam: - Ja uopće ne znam kako ruža izgleda. Znam samo gdje naći smrad, gnoj i blato. Postoje ljudi koji podsjećaju na muhu. Ljudi koji pripadaju ovoj kategoriji navikli su misliti negativno, u životu uvijek traže loše strane i odbijaju prisutnost dobra. Druga kategorija su oni što podsjećaju na pčelu koja uvijek traga za nečim slatkim i ugodnim. Kada bi se pčela našla u sobi punoj nečistoće, samo s komadićem bombona, ona bi zanemarila svu nečistoću i sletjela bi na bombon. Kada biste od pčele zatražili da vam pokaže gdje se nalazi otpad, odgovorila bi: - Ne znam. Mogu reći samo gdje ćete naći cvijeće, slast, med i šećer. Ona zna samo za dobre stvari u životu, one loše su joj nepoznate. To je druga kategorija ljudi. Oni imaju pozitivne misli i vide samo dobru stranu življenja. Oni se uvijek trude prikriti zlo kako bi zaštitili bližnje, dok se oni iz prve kategorije trude izložiti zlo i iznijeti na vidjelo. Kada netko dođe k meni i počne optuživati druge, dovede me u tešku situaciju i ja mu navedem ovaj primjer. Kažem mu: odluči kojoj kategoriji želiš pripadati.
| Pregleda: | 1961 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
ednom davno šetajući se ulicama raja primijeti Gospodin da ima ljudi koji nikako ne bi trebali biti u unutra. I uputi se On prema glavnim vratima gdje je sjedio Petar.
Kad pogledaš ovu sliku vidiš ljepotu, no tvoja percepcija je ograničena i ne vidi potpuni potencijal koju ovaj objekt ima u sebi:
Vidiš sliku malog djelića instrumenta. Ono što ne vidiš je ljepotu cijelog instrumenta. Ne možeš vidjeti sve njegove sofisticirane obline, rubove, elegantne linije i njegovo raskošno tijelo...
Ne možeš dodirnuti i osjetiti glatku ljepotu pomno odabranog drva, dotaknuti svaku pukotinu koje su posljedice posebne ljubavi i predanosti, osjetiti čvrste žice koje čak izazivaju bol na dodir...
Ne možeš vidjeti prste jedne čelistice kako plešu na žicama gotovo neljudskim slobodnim pokretima. Ne možeš čuti veličanstvenu glazbu legendarnih skladatelja kako pršti sa žica i iz kutije, i mekani dugi slatki zvuci uspavanke obične jedne primalje...
Ne možeš pojmiti količinu posvete, truda, vremena, odanosti, boli i žrtve koje su izlivene u ovom jednom instrumentu od svih ljudi kroz čije ruke je on prošao. Ne možeš shvatiti koliko je mladih talenata njegovano kroz mnogobrojne godine druženja s njim...
Ne možeš spoznati gdje je sagrađen, odrastao, otkud je došao, kolika je ljubav uložena u njegov nastanak i razvoj. Nikada nećeš znati koliko se puta ovaj instrument vratio svojem stvoritelju na popravak njegovih polomljenih dijelova. Ne možeš uočiti da se vrijednost ovog instrumenta sa svakom godinom koja prolazi povećava sa njegovom sazrijevanjem...
Kad gledaš ovu sliku vidjet ćeš ljepotu. No, istina je da ne vidiš baš ništa u odnosu na ono što on zapravo jest.
To je baš kao kad pogledaš čovjeka. Možeš samo vidjeti taj maleni segment onoga što se nalazi pred tvojim očima... Ali još je puno toga predivnog skriveno ispod površine onoga što vidiš.
autor nepoznat