Upitnik - razmišljanje Novo!
0 preuzimanja
Bio je jednom jedan drag upitnik, i kao svi upitnici zračio je oštoumnošću. Posljednih dana hodao je uokolo rastresen, potišten, razočaran i pun tjeskobe. Svi su ga izbjegavali. Radije su se družili s njegovim krvnim neprijateljem, uskličnikom i vikali: Naprijed! Stani! Kreći! Makni se! Uskličnik je ohol, a danas oholi vladaju svijetom. Na ulici, gdje se upitnik nekad ponosno pojavljivao, nitko više nije pitao: Kako si? Umesto toga vikalo se: Halo! Zdravo! Nitko više nije zaustavljao auto, otvarao prozor i pitao: Molim vas, mogu li ovom cestom do stadiona? Ljudi se danas u automobilima služe uređajima za navođenje koji daju jasne upute: Za deset minuta skrenite lijevo! Umoran od lutanja, svratio je u neku obitelj. Djeca su oduvijek voljela upitnike. No i tamo je zatekao mladića koji je cijeli dan s ocem razgovarao pod uskličnicima: Ti me ne slušaš! Svega mi je dosta, odlazim! Nije me briga što ti misliš, ovdje sam ja glavni! Otac je ostao iscrpljen i tužan, a sin potišten i ljutit. Obojica su jako trpjela jer nema ništa gore nego kad su ljudi fizički blizu, a duhovno tako daleko. Upitnik se smjestio ispod lustera očekujući priliku da stupi u akciju. Ogorčen i stisnutih šaka, otac je bio spreman na udarac, ali iz njegovih je usta krenula rečenica: Što ti misliš? To je i njega začudilo. Sin je iznenađeno šutio. Stvarno ti je stalo do moga mišljenja? Otac kimnu glavom. Počeli su razgovarati. Na kraju su gotovo istodobno rekli: Još uvijek me voliš? Upitnik je presretan poskakivao ispod lustera. Biblija je puna upitnika: Adame, gdje si?, Kajine, gdje je tvoj brat?, Hoćete li i vi otići?, Petre ljubiš li me? Upitnik nije ohol i osoran, on poštuje tuđu slobodu i odgovornost.
Bruno Ferrero
| Pregleda: | 3687 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Dobro je li tebi jasno da se ti i ja stalno svađamo ni oko čega? Po cijele dane se svađamo.
Jedan je čovjek došao starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i upitao ga za savjet.
Pripovijedao je pustinjaku kako svaki dan moli, kako redovito ide na svetu misu i čita Riječ Božju. Ali jedva nešto od toga ostaje u srcu, dok većinu brzo zaboravlja. Upitao je pustinjaka što mu je činiti.
Redovnik mu je dao u ruke prljavu vrbovu košaru i zatražio: Donesi mi u ovoj košari, molim te, vode s izvora! Čovjek se začudio zahtjevu. Pomislivši: možda se dogodi čudo pa uspijem donijeti vode u vrbovoj košari. Došao je do izvora i dugo, dugo držao košaru u vodi. Zahvatio je vodu i pohitao k starcu. Međutim, nikakvo čudo se nije dogodilo. Voda je iscurila i, kad je došao natrag, košara je bila potpuno prazna.
Stari mu je pustinjak rekao: Idi ponovo! Zagrabi i donesi vode u košari! Zahtjev je ponovio desetak puta. Čovjek je desetak puta išao na izvor ali uzalud. Razočaran se vratio starcu s praznom košarom.
Pustinjak mu je rekao: Sad pogledaj! Košara koja je bila prljava posve je čista! Isto se događa i s riječima Svetog pisma, i s molitvama u tvome srcu. Nikad nećeš uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječ Božja potiče te na pokoru, ljubav i dobra djela. Te riječi s vremenom pretvaraju prljavštinu tvoje duše u predivan Božji perivoj!