Sedam štapova - priča o slozi Novo!
0 preuzimanja
Imao otac sedam sinova, sedam svađalica. Svađajući se zanemariše sav kućni posao i sve im pođe naopako.
Bilo je sebičnih i zlobnih susjeda koji su se radovali njihovom svađanju i njihovu neslogu okretali su u svoju korist.
Videći neslogu među svojom djecom, otac se strašno zabrinuo. Jednog dana skupi sinove oko sebe, pa im pokaza sedam štapova povezanih u jedan snop i reče:
- Koji od vas ovaj snop prelomi, onome ću dati deset dukata.
Sedam sinova pokuša prelomiti snop: probali su ovako i onako, i nakon niza apokušaj svaki reče da ne može.
A otac će im na to: - Čudim se da ne možete, a štapove je sasvim lako prelomiti.
On odveza konop kojim je snop bio vezan, štapovi se razmakoše i on gotovo bez napora slomi jedan po jedan prelomi
Sinovi su se nasmijali: - E, to je lako! To bi moglo i malo dijete!
Otac reče: - Evo vam, sinovi moji, slike i prilike vaše. Ne budete li zajedno, vi ste kao ovih sedam štapova koje, kao što ste sami rekli, može slomiti i malo dijete.
prema: http://zanimljive1.blogspot.com
| Pregleda: | 723 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
U crkvu je na misno slavlje, među ostalim vjernicima, došla i mlada obitelj s troje malene, predškolske djece.
Dvoje, tek nešto starije djece bilo je mirno, dok je treće, najmlađe, već od početka mise neprestano - čas glasnije, čas tiše - tražilo nešto od svojih roditelja. I činilo se da uvijek traži nešto drugo, a ne ono što su mu se oni toga časa dosjetili pružiti.
Desetogodišnji dječak odlučio je početi trenirati judo, usprkos tome što je izgubio lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.
Krenulo mu je dobro, i nije mu bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, sensei (učitelj) i dalje učio samo jednom potezu.
“Sensei, zar ne bih trebao učiti i druge poteze?”, pitao je.
“Ovo je jedini potez koji znaš, ali ovo je jedini potez koji trebaš znati.” - odgovorio je sensei.
Dječak nije razumio učitelja, ali mu je vjerovao.
Nekoliko mjeseci kasnije dječak je na svom prvom turniru vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, na što je dječak spretno iskoristio svoj jedan jedini potez i dobio i taj meč.
S tri pobjede našao se u finalu.
Ovaj put, njegov protivnik je bio veći, jači i iskusniji. Izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Sudac je pozvao time-out. Želio je prekinuti meč, ali sensei nije dopustio.
Ubrzo nakon što je borba nastavljena, protivnik je napravio pogrešku. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani potez i pobijedio. Postao je prvak.
Na putu kući, dječak i sensei analizirali su sve borbe. Dječak je pitao: “Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim potezom?”
“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, rekao je sensei. “Prvo, skoro si u potpunosti ovladao jednim od najtežih poteza u džudu. A drugo, jedina poznata obrana za taj potez je da te protivnik zgrabi za lijevu ruku.”
Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.