Sedam štapova - priča o slozi Novo!
0 preuzimanja
Imao otac sedam sinova, sedam svađalica. Svađajući se zanemariše sav kućni posao i sve im pođe naopako.
Bilo je sebičnih i zlobnih susjeda koji su se radovali njihovom svađanju i njihovu neslogu okretali su u svoju korist.
Videći neslogu među svojom djecom, otac se strašno zabrinuo. Jednog dana skupi sinove oko sebe, pa im pokaza sedam štapova povezanih u jedan snop i reče:
- Koji od vas ovaj snop prelomi, onome ću dati deset dukata.
Sedam sinova pokuša prelomiti snop: probali su ovako i onako, i nakon niza apokušaj svaki reče da ne može.
A otac će im na to: - Čudim se da ne možete, a štapove je sasvim lako prelomiti.
On odveza konop kojim je snop bio vezan, štapovi se razmakoše i on gotovo bez napora slomi jedan po jedan prelomi
Sinovi su se nasmijali: - E, to je lako! To bi moglo i malo dijete!
Otac reče: - Evo vam, sinovi moji, slike i prilike vaše. Ne budete li zajedno, vi ste kao ovih sedam štapova koje, kao što ste sami rekli, može slomiti i malo dijete.
prema: http://zanimljive1.blogspot.com
| Pregleda: | 1703 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
(Ivan Golub)
Drevna legenda priča o tri vražićka koja su došla na zemlju napastovati ljude i odvući ih u propast.
Prvi reče: Ja ću ljudima dokazivati da nema Boga.
Sotona reče: Dokazivanjem ćeš malo koga pridobiti. Ljudi slute da Bog postoji.
Skloni su u srcu vjerovati u Božju opstojnost. To im nikad nećeš iščupati iz srca.
Drugi reče: Ja ću ljudima govoriti da nema pakla i da se ne moraju bojati kazne za svoje grijehe.
Sotona reče: Mudri ljudi oduvijek znaju da pakao postoji i da svako zlodjelo povlači kaznu za sobom!
Treći reče: Ja ću ljude uvjeriti kako se sve može odgoditi. Kako se sve što se ovdje i sada čini odlaže u vječnost da se na kraju i zaboravi.
Ti si pravi! Primi se posla! zadovoljno će Sotona.
G. Wisenborn