Sretna zdjelica... Novo!
0 preuzimanja
U šetnji predgrađem poznati skupljač umjetnina spazi pred jednom trgovinom neku šugavu mačku kako iz zdjelice pije mlijeko. Odmah prepozna kako je ta zdjelica vrlo stara i vrlo vrijedna. Nonšalantno uđe u trgovinu i ponudi da će kupiti mačku za dvadeset kuna.
- Žao mi je, mačka nije za prodaju - odgovori mu vlasnik trgovine.
- Ali, molim vas, doista bi mi trebala takva mačka, u kući su mi se pojavili miševi. Platiti ću vam dvjesto kuna za nju.
- Prodano! - reče mu trgovac i pruži mačku.
- Ali znate što - nastavi kupac uzimajući mačku - kad sam već dao za nju dvjesto kuna mogli biste mi uz nju dati i tu staru zdjelicu iz koje je vjerojatno navikla jesti.
- Žao mi je, to mi je sretna zdjelica. Do sada sam već prodao šezdeset osam mačaka!
Nepoznati autor
Pouka: Samo pravi znalac umije prepoznati istinski vrijedne stvari u životu.
| Pregleda: | 776 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 18. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Marko pripovijeda kako je jedan gubavac doviknuo Isusu: «Ako hoćeš, možeš me ozdraviti, a Isus, ganut, dotakao gubavca i rekao mu: «Hoću, budi zdrav.»
Što je to Isusa ganulo? Vidio je on mnogo bolesnika, ovaj nije bio jedini koji je dozivao zdravlje. No ovaj gubavac je to učinio na poseban način. On se Isusu ne obraća riječima: «Ozdravi me», «Molim te, iscijeli me», nego riječju: «Ako hoćeš». Isus je zacijelo u toj riječi prepoznao svoju riječ, razaznao svoj nazor. Isus je naime govorio: «Ako hoćeš», on nije bio nasilan. Mladiću koji je oduševljen i raspoloživ prišao s upitom što da radi, Isus je rekao: «Ako hoćeš, idi prodaj sve, slijedi me», nije požurio da na podatljiva pleća namakne zapovjedne terete.
U pronošenju radosne vijesti čut ćeš češće «moraš», nego «ako hoćeš». Ne sumnjam da bi više ušiju bilo čulo radosnu vijest i više srdaca a nju odlučilo da je ona bila više donošena «ako hoćeš» nego kao «moraš». Poziv Isusov je sankcioniran, ali nije prisilan.
I još nešto. Oni što su se hvatali Isusu za skute i prisiljavali Učitelja da ih izliječi zadobili su zdravlje zahvaljujući svojoj upornosti. Gubavac koji je obazrivo kazivao Isusu da ga može izliječiti ako hoće, pobudio je u Isusa ganuće i zadobio ozdravljenje. Ostat će ta dva načina: nasrtljivost i otmjenost. Jedni će dobiti, kako Isus drugdje veli, zbog nasrtljivosti: «Ustat će i dat će mu jer mu dodijava.» Drugi će dobiti zbog otmjenosti i obazrivosti: «A Isus, ganut, ispruži ruku.» Marko, jedini od velike četvorice koji bilježi stanja prirode, bilježi, skupa s ostalom trojicom, Isusova duševna stanja. Veli da je Isus bio ganut. To ganuće izrekao je Isus kretnjom. Pružio je ruku. Dotakao je gubavca. Bila je to nesumnjivo smiona gesta. Taknuo je čovjeka, taknuo je čovjeka obredno nečista (gubavci su to bili), taknuo zaražena čovjeka. Ugledni Učitelj ne krije svoja osjećanja, ne zatomljuje ganuće i ne ukrućuje ruku.
Kršćani često ukrućuju ruku i gnjetu osjećaje ganuća. Grčko – rimski hladni mir, koji se uvukao kao uzor u duhovnost, sapinje srce i ruke. A ne jedanput sam se uvjerio da je siromahu dlan primaknut njegovu licu bio draži od dara s dlana. Osvjedočio sam se da ganuta ruka dira više nego riječi, i neskriveno osjećanje liječi jače nego slavna misao. Ako hoćete…
(Ivan Golub)
Jedan stari poljoprivrednik se preko brda probijao nekoliko kilometara po dubokom snijegu do kapelice da bi sudjelovao na nedjeljnoj misi. Osim njega i svećenika, nitko se nije pojavio.