Čaša vode - priča o rješavanju napetosti Novo!
0 preuzimanja
Jedan predavač govorio je o napetosti.
Podigao je čašu punu vode i upitao slušatelje: “Što mislite koliko je teška ova čaša?”
Odgovori su bili: između 20 i 500 grama.
Predavač je na to komentirao: “Nije važna stvarna težina čaše s vodom. Nego vrijeme u kojem je popijemo”.
Popijemo li je za minutu bit će sve u redu.
A što je duže nosimo, njezina težina se povećava.
Tako je i s našim problemima. Ako ih stalno nosimo, prije ili kasnije nećemo moći dalje, jer će nam teret postati pretežak.
Potrebno je isprazniti čašu i odmoriti se, prije nego li je ponovno napunimo.
Potrebno je, bar povremeno, ostaviti sa strane ono što nas opterećuje.
Zato, probleme s posla ostavi u nekom kutu prije nego što se vratiš kući.
Ne nosi ih stalno sa sobom. Možeš ih i sutra pokupiti.
Odmaraj se, relaksiraj, pomoli se, opusti se, makar i samo nekoliko minuta jer svakom je danu dosta brige njegove.
Nepoznat autor
| Pregleda: | 818 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 18. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Gradoblak je bio najmoderniji grad na svijetu. Bio je tako napredan da u njemu nije trebalo ništa više pronalaziti. Na ulicama se moglo vidjeti jedino robote. Nije bilo ni liječnika, ni učitelja, ni policajaca, ni električara...
Mojsije je u pustinji susreo jednoga pastira. Proveo je s njim dan i pomogao mu musti ovce. Uvečer je vidio kako pastir najbolje mlijeko ulijeva u posebnu zdjelicu i stavlja na kamen nedaleko mjesta gdje su se nalazili. Mojsije ga zapita komu je to mlijeko namijenjeno, a pastir odgovori:
- To je mlijeko za Boga.
Kad je Mojsije zatražio da mu protumači, pastir reče:
- Uvijek stavljam na stranu najbolje mlijeko i prinosim ga Bogu.
Mojsije upita: - I Bog ga pije?
- Da - odgovori pastir.
Mojsije mu protumači da je Bog duh i da ne treba piti mlijeko. Kako pastir nije htio vjerovati, Mojsije mu predloži da se sakriju iza grma i da vide hoće li Bog doći piti mlijeko.
Kad je pala noć pastir se sakrio i na mjesečini ugledao malu lisicu kako dolazi sitnim koracima iz pustinje. Pogledavši lijevo i desno životinja navali na mlijeko, žedno ga popije i izgubi se u pustinji.
Sutradan Mojsije vidje da je pastir posve utučen. - Što nije u redu? - zapita ga.
- Bio si u pravu - uzdahne pastir - Bog je čisti duh i ne treba moga mlijeka!
Mojsije, začuđen, reče: - Pa trebao bi biti sretan! Sad znaš o Bogu više nego prije nekoliko dana!
- Istina - odgovori pastir - ali propalo je jedino čime sam Bogu mogao pokazivati svoju ljubav!
Mojsije shvati i povuče se u samoću gdje se molio svom dušom. U noći mu se javi Bog i reče:
- Mojsije, prevario si se. Istina je da ne pijem mlijeko, ali sam svejedno sa zadovoljstvom primao mlijeko koje mi je prinosio pastir kao dokaz svoje ljubavi: međutim, kako mi nije bilo potrebno dijelio sam ga s malom lisicom.
(židovska narodna tradicija)