Svom snagom Novo!

Jedan je nekulturni čovjek javno vrijeđao jednog mudraca: - Ti si bezbožnik! Ti si pijanac! Lopov! A ovaj se samo smiješio na uvredljive riječi. Jedan "šminker", fino odjeven, promatrao je tu scenu pa reče mudrom čovjeku: - Kako možete tolerirati tako nešto? Zar vas ne bole te njegove riječi? Ovaj se ponovo nasmiješi i reče: - Dođite kod mene, želim Vam nešto darovati. Stigoše zajedno do prašnjave drvene kolibe. Mudri čovjek upali svjetlo i poče tražiti po ormaru. Izvadio je stari, iznošeni, pokidani kaput neprepoznatljive boje, tj. ostatke kaputa. Bacio ih je na svog gosta i rekao: - Probajte, sigurno će Vam dobro stajati. Čovjek uze kaput, pogleda ga i ogorčen reče: - Što će mi ovo smeće od kaputa? Ja se lijepo i skladno odijevam. Vi ste ludi! - I baci kaput natrag. - Vidiš - na to će mudrac - Vi ne želite prihvatiti ove prljave krpe. Tako ni ja nisam želio prihvatiti uvredljive riječi koje mi je onaj čovjek uputio.

Na slijedećem je planetu živio neki pijanac.

Ovaj je posjet bio vrlo kratak, no maloga je princa vrlo rastužio:

- Što radiš? - rekao je pijancu kojeg je našao kako u tišini promatra hrpu praznih i hrpu punih boca.

- Pijem - odgovorio je pijanac.

- A zašto piješ? - pitao ga je mali princ.

- Kako bih zaboravio - odgovorio je pijanac.

- Što zaboravio? - htio je doznati mali princ, koji ga je već bio počeo žaliti.

- Kako bih zaboravio da se sramim, priznao je pijanac pognute glave.

- A čega se sramiš? - upita mali princ želeći mu pomoći.

- Sramim se jer pijem! - odgovorio je pijanac i sasvim zašutio.

Mali je princ, zbunjen otišao.

«Odrasli su uistinu vrlo čudni», govorio je samome sebi putem.

(Antoine de Saint-Exupery)