Sjećam se kako sam za vrijeme prošloga rata, dok sam čučao u podrumu ili bio na položaju znao imati samo jednu želju - jednu noć odspavati u vlastitom krevetu. Znao sam reći - "Bože, sve bih dao da barem jednu noć odspavam u svojoj sobi ispod tople dekice!" Što su tek govorili prognanici i izbjeglice ili što još govore?! Kad nam je netko od najmilijih bolestan isto znamo reći - "Bože, samo da ozdravi sve bi dao". Često je i kad se dvoje koji se vole a rastali su se govore - "Bože, sve bi dao da mi se vrati!"
I što kada nam se doista ispuni ta "pogodba"? Zaboravljamo da smo rekli da bi sve dali, nego na najmanji životni problem mrmljamo, gubimo vjeru, ljubav. Gube li smisao naša obećanja kada ih tako lako zaboravljamo i znamo li zahvaliti kada se konačno dočepamo kreveta, zdravlja i ljubavi.
Sve ovo kao hipotetička pitanja postavljam samome sebi...
Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson.
Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-og razreda prvog dana škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli.
Zanimljivosti
Tamjan “raste” u Indiji i Južnoj Arabiji, a smirna u Somaliji i Etiopiji. Naime tamjan se dobije sušenjem bljedožute smole iz drva vrlo tanke kore koje raste u indiji i Južnoj Arabiji, a smirna (mira) se radi od smole grma koji raste u Somaliji i Etiopiji.
Humor
Ispovjednik starijem gospodinu: – “U paklu će biti plač i škrgut zuba!” – “Ne brinem se jer plakati ne znam, a zubi su mi već davno poispadali.” – ovaj će na to.
Poslovice
Djeca dobivaju udarce koji pripadaju roditeljima. (Talijanska)