Žena je stvorena iz muškog rebra. Ne iz glave da bude nadmoćna. Ne iz stopala po kojem se hoda.Nego iz muškog rebra, da bude jednaka!Ispod ruke, da bude zaštićena… i sa strane srca,
da bude ljubljena... Budi jako pažljiv da ne natjeraš ženu u plač… jer Bog broji njezine suze..Talmud
Nema ništa kao što su oči. Nijedno osjetilo se s njima usporediti ne može. Opip je važan, okus je važan, sluh i njuh su važni. No, oči su posebne. Vid je poseban. Oči su doista čudesne. Možda ne toliko kao nekakav tjelesni organ koji ima svoju unutarnju strukturu i zakonitost funkcioniranja, koliko ono što su one u mogućnosti i zbilji.
U posljednje vrijeme sam obuzet razmišljanjem o očima. Gledam ljude u oči. Ne uvijek izravno nego potajice, dokle netko može izdržati, dokle je «granica dobrog ukusa» ili «kulturnog ponašanja». Nekada netremice. Nekada vrlo kratko. Nekada duže. Nekada u tramvaju. Nekada na ulici. Nekada uopće ne gledam. Kakav li svijet taj pogled drugoga čovjeka otkriva? Što oči pokazuju? Optimizam ili pesimizam? Razvaline ili tvorevine? Ljubav ili mržnju? Rat ili mir? Požudu ili nesebičnost? Lukavost ili naivnost? Razigranost ili umrtvljenost? Žalost ili radost? Afirmaciju ili negaciju? Strah ili hrabrost? Što zapravo oči rade? One otkrivaju, gledaju, motre, razmišljaju, zrcale, ogledaju, vide, uočavaju, opažaju, spoznaju, zamijećuju i primjećuju, skrivaju i otkrivaju, prijete i kažnjavaju, smiju se i plaču, plaše se i hrabre, blage su i prijeteće, otvaraju se i zatvaraju. Ne znamo zašto je tomu tako ali mi često ne vidimo ono što je bitno, pa se kaže da smo slijepi kod zdravih očiju. A slijepcima kadikad oči nisu potrebne da bi vidjeli. Ili ne znamo gledati ili gledamo bilo što. Netko bi nam trebao otvoriti oči. Oči upijaju i razaraju. One su uviđavne ili nepristojne. One su snažne isto toliko koliko i riječi. One lažu ili svjedoče o istini. Možemo tako razmišljati do u beskraj. I nikada nećemo stići do kraja jer nazočimo posvemašnjem misteriju koji se tiče čovjeka i njegovog Stvoritelja? Htio bih samo imati blage oči kao u moje majke. (fra Alojz Ćubelić OP)
[caption id="attachment_2493" align="alignleft" width="179"] Bill_Gates - materijano najbogatiji čovjek na svijetu[/caption]
Ne moraš odgovarati na pitanja; samo pročitaj tekst do kraja i shvatit ćeš pouku.
1. Nabroji pet najbogatijih ljudi na svijetu. 2. Nabroji zadnjih pet pobjednika u golfu. 3. Nabroji imena zadnjih pet Miss America. 4. Nabroji deset ljudi koji su dobili Nobelovu ili Pulitzerovu nagradu. 5. Nabroji dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih pet godina. I, kakav je rezultat? Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom području. No, veoma mali broj ljudi pamti jučerašnje senzacije. Pljesak utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuća padaju u zaborav. Pohvale i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.
Evo još pitanja, da vidimo kako ćeš sad proći. 1. Nabroji dva učitelja koja su ti pomogla u školi. 2. Nabroji tri prijatelja koji su ti pomogli kad ti je bilo teško. 3. Nabroji petero ljudi od kojih si nešto važno naučio. 4. Razmisli o par ljudi koji su učinili da se osjećaš važnim. 5. Razmisli o petero ljudi s kojima se rado družiš.
Lakše, zar ne?
Pouka: Ljudi koji tvoj život čine drugačijim nisu oni s najviše diploma, najviše novaca ili najviše nagrada. To su ljudi kojima je stalo.
Ne brinite o mogućem smaku svijeta danas. U Australiji je vec ionako sutra!
(Charles Schultz)
Zanimljivosti
U Dioklecijanovo vrijeme učitelji različitih područja imali su bitno različite plaće. Učitelj u osnovnoj školi bio je plaćen 50 denara mjesečno po dječaku, učitelj aritmetike i učitelj stenografije 75, učitelj rukopisa ili paleografije 40, književnosti ili pak geometrije 200 denara, a najbolje je plaćen bio učitelj govorništva sa 250 denara.
Humor
Nakon što je protumačio važnost pokajanja kao preduvjet za dobru ispovijed vjeroučitelj pita: “Što trebamo učiniti da bi nam Bog oprostio grijehe u sakramentu ispovijedi?” Ivica: “Sagriješiti!”
Poslovice
Mnogima bi se dopao da se nisi trudio dopasti se svima. (Latinska poslovica)