Brat - poučna priča o darivanju Novo!
0 preuzimanja
Mom prijatelju Polu brat je za Božić poklonio auto. Na Badnje veče kad je izišao iz ureda na ulicu, oko njegova sjajnog novog auta obilazio je neki dječak, gledao ga sa svih strana i divio mu se. "Je li to Vaš auto, gospodine", upitao je.
Pol je kimnuo glavom. "Dobio sam ga od brata za Božić." Dječak je bio zapanjen: "Želite reći da Vam je brat poklonio auto i da Vas ono nije koštalo ni centa? Znate, želio bih..." Oklijevao je.
Pol je bio siguran da zna šta bi on želio. Želio bi imati takvog brata. A tko uostalom ne bi? Ali dječak je na Polovo ogromno iznenađenje rekao: "Želio bih da mogu biti takav brat." Pol ga je pogledao, zastao na trenutak, a zatim sasvim spontano zapitao: "Bi li se želio provozati u mom automobilu?"
"Naravno!"
Poslije kraće vožnje, dječak se okrenuo i blistavog pogleda zamolio: "Gospodine, možete li me odvesti do moje kuće?"
Pol se nasmiješio uvjeren da zna što dječak želi. Želi pokazati susjedima kako se vozi u velikom, novom autu. Međutim, Pol je ponovo pogriješio. "Molim Vas stanite ispred onih stepenica ", rekao je dječak.
Žurno se popeo. Ubrzo zatim, Pol ga je čuo kako se vraća, ali nije išao brzo. Nosio je svog malog brata koji je bio paraliziran. Stavio ga je na stepenice i pokazao mu auto.
"Vidiš Badi, baš kako sam ti rekao. Brat mu ga je poklonio za Božić i nije ga koštalo ni centa. Jednoga dana ja ću ti pokloniti isti ovakav... i onda ćeš i sam moći vidjeti sve one lijepe izloge ukrašene za Božić o kojima sam ti pričao."
Pol je izašao i stavio malenog dječaka na sjedalo. Stariji brat, blistavih očiju, popeo se pored njega, pa su njih trojica krenuli u vožnju gradom!
Te Badnje večeri Pol je shvatio na šta je Isus mislio kad je rekao: "Blaženije je davati ..."
Den Klark
| Pregleda: | 2303 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
"Dragi moj unučiću", govorila je baka, "ti me smatraš automatom. Dobro funkcioniram, ne koštam te ništa a dajem ti mnogo. Sad je dosta! Želim zaustaviti taj mehanizam kako bi ti shvatio da ja postojim. Ja darujem iz ljubavi, a ti?
Mislim da se isto tako ponašaš sa svima. I svog oca, majku, učitelje, prijatelje pa i samog Boga uzimaš kao automat. Vjerujem da bismo se sada trebali udružiti u sindikat i pregovarati o svojim pravima s obzirom na tebe.
Ako svi mi budemo prosvjedovali, vidjet ćeš da nećeš dugo izdržati. Svi koji te okružuju žele ti dati do znanja da i oni postoje.
Morao bi prestati smatrati sebe prekrasnim središtem onih koji te okružuju. Mi nismo u tvojoj službi niti smo automatski djelatnici. Ti pak nas niti ne primjećuješ, a govoriš da nas uvažavaš. Dosta mi je, moj dječače.
Ni Bog nije onaj koji automatski dijeli. Sretan si da i On ne prosvjeduje, da te je uvijek spreman strpljivo prihvatiti, jer si vrijedan u njegovim očima.
Dječače moj, Bog i mi očitujemo ti našu ljubav. Jesi li sposoban odgovoriti na nju?"
Yvon Cousineau "Odgojne vježbe za rad u skupinama"
Milijarde ljudi stajale su oko Božjeg prijestolja. Mnogi su bili zadivljeni, ali neki su bili buntovni.
- Zar Bog smije suditi? Zašto ljudska stradanja? - reče jedna žena i na ruci pokaže tetovirani logorski broj. - Samo zato što sam bila Židovka - reče.
Potom neki crni muškarac pokaže svoj vrat na kojem je bio ožiljak od vješanja: - A što kažeš na ovo? Zato što sam bio Crnac?
Probije se i jedna mlada žena iz Bosne i reče: - Zašto sam ja morala trpjeti? Moje dijete je plod silovanja.
Tako su mnogi prosvjednici prigovarali Bogu: - Kako će Bog suditi ljudima? Njemu je lijepo u ovoj svjetlosti i lagodi.
A onda su ljudi počeli zahtijevati: - Neka Bog vidi kako je teško biti čovjek! - Neka vidi kako je biti Židov! - Neka zakonitost njegova začeća bude zasjenjena sumnjom! - Neka se muči za kruh svoj u znoju lica svog! - Neka vidi kako je to kad te izda prijatelj! - Neka bude osuđen na montiranom procesu! - Neka bude pogubljen u mukama! A onda su odjedanput prestali galamiti. Shvatili su da je Bog prije 2 000 godina ispunio njihova traženja.