Marijin san Novo!
0 preuzimanja
Josipe, sanjala sam čudan san.
Ne razumijem posve što mi se snilo, ali mi se čini da ima veze s rođendanom moga Sina.
U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan moga Sina.
Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove.
Čudno je bilo to što darovi nisu bili za moga Sina.
Ljudi su zamotali darove u fini, šareni papir i stavljali ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo
sa svjetlucavim nakitom.
Na vrh drveta stavljaju figuru, nešto kao anđeo. Baš nekako lijepo.
I svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, ali ne i moga Sina.
Čini mi se da ga ni ne poznaju. Ni ime mu nisu spomenuli, uopće.
Osjećala sam da bi im on čak smetao kad bi svratio.
Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana.
Sretna sam da je to samo san.
Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost. | Pregleda: | 927 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Neki je čovjek teško podnosio životne nevolje te se potužio jednom mudrom čovjeku: "Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv."
Andrea je imala jednu jedinu želju - biciklu. Jednu žutu biciklu, brzinku, koju je vidjela u izlogu u gradu. Od nje su joj rasle zazubice. Vidjela ju je u svojim snovima, u bijeloj kavi, u spomeniku Karlu Velikom koji je bio na školskoj knjizi.
Ali Andreina majka je imala mnoštvo dugova, troškovi su rasli svaki dan. Nije još mogla kupiti skupu biciklu koju je sanjala Andrea.
Andrea je poznavala majčine novčane poteškoće i zato je odlučila zatražiti biciklu direktno od Boga. Za Božić. Svake večeri Andrea je istom rečenicom započinjala svoje molitve: "Sjeti se učiniti da imam žutu biciklu za Božić. Amen."
Svake večeri majka je slušala Andreine molitve za žutu biciklu i svake večeri žalost je više pritiskala njeno srce. Majka je znala da će Božić postati najtužniji dan za Andreu. Nije mogla nabaviti djevojčici biciklu i djevojčica će biti rastužena na smrt.
Stigao Božić; i naravno Andrea nije dobila biciklu. Navečer, kao i svake večeri djevojčica je kleknula pored kreveta i izgovorila svoju molitvu.
"Andrea" reče majka tužno, "mislim da ćeš biti nezadovoljna, jer nećeš dobiti biciklu za Božić. Nadam se da se ne ljutiš na Boga jer nije odgovorio na tvoje molitve." Andrea pogleda majku:"O, ne mama, nisam ljuta na Boga. Odgovorio je na moje molitve. Bog je rekao: NE!"
Naučimo iskreno moliti "Budi volja Tvoja!"