Na već tradicionalnoj duhovnoj obnovi u Vepricu uoči Cvjetnice ove se godine okupilo stotinjak vjeroučitelja laika koji su pristigli iz različitih dijelova Splitsko-makarske nadbiskupije. Već je jutarnje obzorje svojom providnom nebesko-plavom tkaninom obećavalo lijep, smiren i ugodan dan.
Kad se tim, ponekad dosta važnim, vanjskim okolnostima doda lijepo osmišljen sadržaj koji nam je kroz nagovor, pokorničko bogoslužje te svetu misu ponudio voditelj duhovne obnove don Mili Plenković, onda je sasvim jasno da je odlazak u Vepric bio pun pogodak.
duhovni nagovor – don Mili Plenković
Nakon što smo se okupili u kapelici vepričkog svetišta don Mili nas je potaknuo na promišljanje o duhovnosti općenito, a na osobit način o laičkoj duhovnosti. Istaknuvši složenost same teme, voditelj je odmah skrenuo pozornost na „dimenziju“ duha koji, jer ima korijene u samom Bogu, jedini ima moć očuvati trajnu formulu: čovjek = slika Božja. Duhovni život je stoga, nastavio je don Mili, život u svjesnoj povezanosti s Bogom s ciljem idealnog ostvarenja čovještva onako kako je to htio sam Bog. U svijetu postoje različite duhovnosti, a danas je dosta prisutna panteistička, new-age ideja božanskoga i duhovnoga. No autentična kršćanska duhovnost traži uporište u Bogu koji je bitno transcendentan te u usklađivanju svoje s Božjom voljom. S druge strane valja uvijek imati na umu kako u čovjeku postoje dva zakona koja se jedan drugome protive. Zato Apostol i veli da ne razumije što radi: „ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim“ (Rim 7, 15). Stoga naš duh vodi trajnu borbu ne samo protiv krvi i mesa, nego i protiv Zloga i zlih sila.
Duhovni život vjeroučitelja laika, nastavio je don Mili, nije ništa drugo doli put prema svetosti, a taj cilj je svim kršćanima zajednički. Unutar laičke duhovnosti postoje različiti putovi. Svi su legitimni, uz uvjet da vode k zajedništvu s Bogom i da je sačuvana autentično kršćanska duhovnost. Vjeroučitelj laik može prihvatiti bilo koju formu duhovnosti ukoliko kroz nju ostvaruje vlastitost svog obiteljskog, vjeroučiteljskog odnosno laičkog poziva. Često je riječ o više poziva koji se međusobno isprepliću i nadopunjuju. Pri završetku nagovora voditelj je naglasio kako je svatko osobno odgovoran za svoj duhovni život te da rasta u duhovnosti ne može biti bez poučljivosti Duhu, jedinom istinskom vođi na putu prema svetosti.
vjeroučitelji na križnom putu
Kroz pokorničko bogoslužje voditelj nas je podsjetio na temeljne Božje zapovijedi. Osobito se osvrnuo na pitanje odnosa s Bogom i bližnjima kroz prizmu vjeroučiteljskog zvanja. Nakon što smo se dobro duhovno pripremili i otvorili za osobni susret s Bogom, imali smo prigodu za sakrament ispovijedi i osobnu molitvu. Vjeroučiteljsko zvanje traži ideal prije svega u Kristu patniku naglasio je don Mili u prigodnoj homiliji za vrijeme svete mise. Krist, doista, ponizi sama sebe ne obećavajući nam ni slavu ni čast, nego udarce i muku poradi Imena njegova. Stoga nas Veliki tjedan poziva na suobličenje Kristu na križu i na sudioništvo u njegovoj sudbini.
Zajednički ručak, osim što nudi tjelesnu okrjepu, uvijek je prigoda za susret s kolegama vjeroučiteljima, poneki dogovor ili osvrt na protekla događanja. Poseban je to ručak i stoga jer je začinjen diakonijom u pravom smislu: kolege vjeroučitelji preuzimaju ulogu poslužitelja. I dobro im to ide!
Nakon kratke stanke okupili smo se na zadnjoj točki duhovne obnove, a to je put križa. Križni put inspiriran Isusovim čudesima naslov je meditacija o putu križa u stihovima naše kolegice Marine Šimić. Od postaje do postaje don Josip Periš je čitao meditacije o traženju i padanju, oprostu i podizanju, samoći i tješenju, o pobjedi Ljubavi, o Kristovu Križu. Divan završetak divnoga dana. Razišli smo se pomalo zadubljeni u svoje misli. Još jedan pogled na njegovane zelene površine, mirisno dalmatinsko bilje, đirane zasađene onako, kao usput, sve uredno, ali razigrano, Gospino svetište.
Mirjana Vučica