U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i splitske podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje, u subotu, 23. studenoga 2019. godine održan je prvi ovogodišnji nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje u školi na okvirnu temu: Korelacija Katoličkog vjeronauka i Povijesti. U velikoj dvorani splitskog Nadbiskupskog sjemeništa okupilo se oko 230 vjeroučitelja iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije.
Program stručnog skupa koncipiran je u dva tematska predavanja i prateće rasprave, te jedna pedagoška radionica u deset skupina. Nakon uvodne molitve koju su pripremili i predvodili vjeroučitelji Antun Budimir i Ružica Matijević iz Osnovne škole „Josip Pupačić“ iz Omiša, u rad stručnog skupa sudionike je uvela Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Podsjetivši kako se radi o već petom u nizu stručnih skupova na temu međupredmetne korelacije, viša savjetnica je ukazala na interdisciplinarni karakter katoličkog školskog vjeronauka koji povezuje Objavu s ljudskim iskustvom kroz susret kronosa i kairosa te reflektira vjerske sadržaje u odnosu na individualne sposobnosti učenika. U tom je smislu izrazila nadu kako će školski vjeronauk i dalje osvjetljavati sve važne segmente povijesnog doprinosa vjere u izgradnji zapadne civilizacije i nacionalnog identiteta, posebno danas kada se u dijelu naše javnosti značaj vjeronauka kao školskog predmeta sve više nekritički promatra i podcjenjuje.
Riječima podrške i ohrabrenja u pozdravnom govoru vjeroučiteljima se obratio i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Njegova poruka išla je u smjeru pokazivanja vjerničke spremnosti za otvorenost proučavanja povijesnih činjenica kroz stalno svjedočenje Božje intervencije u ljudskoj povijesti.
Na tom tragu radni dio stručnog skupa započeo je prvim predavanjem koje je, pod naslovom Uloga kršćanstva i Katoličke Crkve u oblikovanju zapadne kulture i civilizacije, održao prof. dr. sc. Josip Vrandečić, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Njegovo predavanje polazilo je od temeljne postavke prenošenja Radosne vijesti o dolasku Logosa na svijet, kao najvećeg doprinosa Katoličke Crkve zapadnoj civilizaciji. U tom smislu profesor Vrandečić je naglasio promjenu poimanja tijeka povijesti – od one cikličke kod antičkih Grka i Rimljana do linearne kod kršćanskih mislioca i znanstvenika. Prema njegovim riječima, doprinos Crkve u očuvanju zapadne kulture i civilizacije posebno je vidljiv u tisućljetnom razdoblju srednjeg vijeka, pogrešno nazvanim „mračnim“, gdje se Crkva dokazala kao obnoviteljica i čuvarica civilizacijskih tekovina kroz razvoj pismenosti i obrazovanja, kulture i umjetnosti, znanosti i prava. Posebno razdoblje u angažmanu Crkve Vrandečić vidi u Karolinškoj renesansi koja temeljem prirodnog zakona i Božjeg gledanja na čovjeka kao na Njegovu sliku unaprjeđuje zakonsko-pravne postavke do tada često krivog i nehumanog gledanja na ljudski život. Osim istaknutih papa koji su tijekom barbarskih provala, kao vješti pregovarači, često sprječavali velike pokolje i razaranja, veliku ulogu u organizaciji života ne europskom kontinentu bili su brojni redovnici čiji su samostani bili pravi otoci kulture i civilizacije. Od benediktinaca kao vještih poljodjelaca i proizvođača hrane, preko cistercita koji su udarili temelje moderne tehnologije i rudarstva, pa sve do isusovaca kao vrsnih znanstvenika, katolički su redovnici stoljećima bili lučonoše napretka. Crkveni doprinos pismenosti, obrazovanju, znanosti i humanitarnom radu je nemjerljiv s onim što je u kolektivnu svijest donijela moderna i postmoderna misao o čovjeku i njegovom položaju u svijetu. To se posebno odnosi na sve prisutniji humanistički antropocentrizam koji, nasuprot tekovinama kršćanskog humanizma, stavlja naturaliziranog čovjeka i njegovo odlučivanje bez naravnog zakona te kroz termine političke korektnosti provodi nenasilnu diktaturu s udarom na obitelj, vjeru i naciju. Stoga je naša vjernička dužnost zaustaviti ovaj obrat u svjetskoj povijesti koji Crkvu drži za neprijateljicu čovjeka te ustrajati u našoj borbi protiv Zla ovog svijeta, zaključio je profesor Josip Vrandečić.
Nakon zanimljive rasprave uz održano predavanje, te obavijesti iz Katehetskog ureda i Agencije za odgoj i obrazovanje, uslijedilo je drugo predavanje koje je, na temu Uloga kršćanstva i Katoličke Crkve u oblikovanju nacionalnog identiteta tijekom hrvatske povijesti, održao prof. dr. sc. don Marko Trogrlić, također s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Postavka njegovog predavanja temeljila se na pitanju: Jesu li i u kojoj mjeri Hrvati kršćanski narod? Odgovor na to pitanje profesor Trogrlić je pronašao u poveznici između hrvatskog naroda i Katoličke Crkve kao neodvojivog i konstitutivnog elementa u izgradnji našeg identiteta i samopoimanja. Trogrlićevo predavanje na sintetičan je način prikazalo prvi dodir Hrvata s kršćanstvom o čemu svjedoče stari hrvatski kršćanski spomenici, velika središta kristijanizacije i hrvatskoga političkog života, uloga i djelovanje hrvatskih vladara, formiranje starih hrvatskih (nad)biskupija, utjecaj glagoljaštva i sl. 
U predavanju je bilo riječi i o temeljnim obrisima utjecaja Crkve na Hrvate na početku ranoga novoga vijeka, s obzirom na tragične turske provale te rasap staroga Hrvatskog Kraljevstva. Također je objašnjen utjecaj Katoličke Crkve u oblikovanju modernog hrvatskog nacionalnog identiteta od konca 18. stoljeća pa sve do 1918. godine, s naglaskom na procese Hrvatskog narodnog preporoda u Sjevernoj Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri te djelovanju Crkve među Hrvatima izvan granica Domovine. U tom je razdoblju značajna izgradnja političkih i kulturnih institucija za što su bili najzaslužniji ljudi iz Crkve kao što su Vrhovec, Strossmayer, Haulik, Dobrila, Mahnič, Pavlinović, Stadler, Antunović i drugi. Zaključujući svoje predavanje o naravi hrvatskog nacionalnog identiteta, Trogrlić je naglasio kako je on u bitnomu određen katoličanstvom jer mu je Crkva, kako institucionalno tako i preko svojih istaknutih pojedinaca, stoljećima doprinosila ne samo na duhovnom već i na brojnim drugima poljima: od kulturnog do onog prosvjetno-znanstvenog pa i političkog. Svaki govor koji želi biti istinoljubiv, argumentiran i znanstveno-stručno utemeljen o onomu što čini hrvatski identitet mora uzeti u razmatranje veoma duga, brojna i višeslojna prožimanja onoga što je bio i jest plod suodnosa Katoličke Crkve i hrvatskog naroda, zaključio je profesor Trogrlić.
Nakon tematske rasprave uz održano predavanje uslijedila je pedagoška radionica na temu Praktični metodički modeli u obradi povijesnih sadržaja u Katoličkom vjeronauku koju je kroz osam radioničkih skupina za osnovnu i dvije za srednju školu vodilo 19 vjeroučitelja i jedan povjesničar. Kroz prizmu lika i djela velikih osoba kao što su bl. Alojzije Stepinac i sv. Majka Terezija, radionica je obrađivala četiri velike povijesne teme vezane uz dostojanstvo žene, vjersku slobodu, dijalog i domoljublje. Vjeroučitelji su također imali priliku saznati više o Muzeju Domovinskog rata u Splitu koji na poseban način proučava doprinos Splita i Splićana u Domovinskom ratu. U praktičnom dijelu radionice vjeroučitelji su izrađivali scenarije poučavanja temeljene na povijesnim sadržajima, s naglaskom na osmišljavanje različitih aktivnosti i zadataka te vrednovanja učenika.
Po završetku stručnog skupa održan je radni susret svih vjeroučitelja mentora i savjetnika na kojemu je viša savjetnica za vjeronauk Sabina Marunčić upoznala sve nazočne s novim pravilnikom o napredovanju, osobito s područjima u kojima se trebaju angažirati u budućim postupcima napredovanja u zvanje mentora, savjetnika ili izvrsnog savjetnika.
Petar Kelvišer