„Crkva proročka zajednica“ bila je tema stručnoga skupa za vjeroučitelje u školi na području Splitsko-makarske nadbiskupije koji je priređen u subotu 27. veljače u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.
Molitveni početak pripremila je vjeroučiteljica Neda Nižetić iz IV. splitske gimnazije „Marko Marulić“.
vjeroučitelji slušaju predavanje
Okupljenim vjeroučiteljima, kojih je bilo oko dvjesto predvođeni prvim njihovim vjeroučiteljem splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem te vjeroučiteljima iz Hvarsko-bračko-viške biskupije s njihovim predstojnikom don Milijem Plenkovićem, najprije se pozdravnim riječima obratio predstojnik Katehetskoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Josip Periš. Naglasio je da je ovo već drugi skup ove školske godine, koji zajedno s Katehetskim uredom organizira Agencija za odgoj i obrazovanje, uime koje je skupu nazočila viša savjetnica za vjeronauk profesorica Sabina Marunčić.
Tema ovoga skupa logični je i sadržajni nastavak prošlog stručnog skupa koji je bio naslovljen „Vjeronauk i vjeroučitelj pred društvenim izazovima“. Crkva kao proročka zajednica može ispuniti svoje poslanje u suvremenom svijetu ako uvijek iznova shvaća i pročišćuje svoju evangelizacijsku zadaću, istaknuo je mr. Periš. „I ako bismo pokušali napraviti hijerarhiju crkvenih zadaća onda treba odlučno reći da se Crkva u suvremenom svijetu, kao navještaj Božjega kraljevstva, više određuje po onome što ona čini i jest, tj. po ljubavi i zajedništvu, nego li po onome što ona govori i slavi. Naš navještaj i slavlje trebali bi postati manifestacija naše življene ljubavi i zajedništva“, naglasio je dodavši: „Mi bismo željeli danas vidjeti koje mjesto imaju kateheza i vjeronauk u kontekstu evangelizacijskog poslanja Crkve“.
vjeroučitelji aktivno sudjeluju u pedagoškim radionicama
Vjeroučitelje je potom pozdravio nadbiskup Barišić istaknuvši da je čovjeku uvijek bilo složeno i izazovno živjeti u vremenu, u sadašnjem trenutku. U strahu pred budućnošću zatvarao se u prošlost ili u strahu od sadašnjosti bježao je u budućnost. Ideologije su pokušavale dati svoja rješenja, a Crkva je proročki djelovala. No svi naši odgovori bili bi kratkoga daha da nije Krista koji nije bježao niti se zatvarao ni u prošlost niti u budućnost nego je raširenih ruku prihvaćao s ljubavlju ovu stvarnost i ostvarivao je do punine do „doma“ – Božje budućnosti, naglasio je nadbiskup. Povezani s tim najvažnijim nam Prorokom nastavljamo osvjetljavati stvarnost. Sv. Augustin je jednom poručio mladima: „Ako želite ostati mladi, tražite Krista“, a nama danas bi rekao: „Ako želite biti proroci onda težite, razgovarajte, družite se s Kristom“ – istaknuo je mons. Barišić zahvalivši vjeroučiteljima na važnoj zadaći koju vrše za Crkvu i društvo te im je zaželio plodan i blagoslovljen daljnji rad.
Predavanje na temu „Kateheza i vjeronauk u kontekstu evangelizacijskog poslanja Crkve“održao je doc. dr. Alojzije Čondić, profesor pastoralne teologije i prodekan za nastavu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. „Cilj vjeronauka i kateheze je produbiti početnu vjeru, što pretpostavlja ‘prvi navještaj’ te prethodno razdoblje prožeto vjerskim obiteljskim odgojem i društvenim odgojnim ozračjem. Upravo je to danas upitno odnosno, bolje rečeno, uglavnom ga nema. Povjeriti vjeronauku ili katehezi tu zadaću može biti samo izniman pothvat. U suprotnomu, ako se to pretvori u redovitu praksu, onda postaje pogubna pogrješka. Jer smisao kateheze nije ‘prvi navještaj’ i ako je većina takvih pošiljatelja, onda vjeronauk i kateheza postaju pastoralno neprikladni i nerazumljivi, što dovodi do unutarnje napetosti i zastoja kod vjeroučenika“, istaknuo je dr. Čondić te nastavio: „Ako se vjeronaučno-katehetski sadržaj ne oslanja na ‘prvu evangelizaciju’, onda se guši i ne uspijeva zaživjeti zbog nedovoljne plodnosti u prvomu susretu s vjerom i Kristom te otvorenosti vječnomu životu i ‘stvaranju novoga čovjeka’ (Kol 3). Zato evangelizacija i nije bezbolan čin nego je neizbježno osobna i društvena ‘drama’. Raščlambom pastorala spoznaje se da je ‘prva evangelizacija’ prvotna poteškoća s čime se trebaju suočiti crkveni pastiri i laici, jer je svodljivost pastorala samo na vjeronauk ili katehezu, bez stvarnoga uporišta u kerigmi i ‘prvomu navještaju’ te u drugim pastoralnim područjima, nedovoljna“. Dr. Čondić, između ostaloga, tvrdi da „vjeronauk i kateheza u surječju nove evangelizacije i organskoga pastorala nisu svrha sami sebi niti su pitanje samo pojedinca. Njihova učinkovitost u mnogočemu zavisi o ispravnoj postavci ‘prvoga navještaja’ u vidu cjelovitoga pastorala na razini biskupije i župne zajednice. Nije dovoljno obnoviti vjeronauk ili katehezu ‘ad intra’, nego treba djelovati i ‘ad extra’, na odgojne sustave koji čine kulturu (obitelj, škola, mediji, itd.)“.
vjeroučitelji u pedagoškoj radionici
Nadalje smatra da je odgovornost vjeroučitelja i kateheta „produbiti, ne samo znanje i način rada, nego i spoznati svoje poslanje, tj. svoju neodvojivost od zauzetosti u životu župne zajednice i ispravne postavke cjelovitoga pastorala, gdje navještaj vjere i prva evangelizacija postaju prvotna zadaća. Isto tako pozvani su kroz svoj rad vjeroučenike upućivati na rad u župi. Poziv vjeroučitelja, čija se duhovnost hrani u euharistiji, ne smije se poistovjećivati s drugim učiteljskim pozivima, što zahtijeva trajno usavršavanje, jer ‘prvi navještaj’ bitno upućuje na svjedočanstvo. Isto tako ne bi se smjelo školu i sve/učilišta potisnuti izvan pastoralnoga tkiva“. Ostaje nam pastoralno pitanje: hoćemo li vjeronaukom samo ‘proizvoditi’ nominalne vjernike, koji se udaljuju od župne zajednice odnosno dokle ćemo katehizacijom i sakramentalizacijom održavati pastoralni ‘status quo’? – pita se predavač. „Nedovoljno je osmišljen katekumenat, što govori o zamrlosti crkvene svijesti, a kršćanska inicijacija vapi za osvježenjem. Pitanje je: jesu li naše župe stvarne zajednice koje obraćenicima omogućuju vjersko iskustvo i toplinu? Ako se to pastoralno dubinski ne osmisli uzajamnošću ‘prvoga navještaja i kateheze’, prerast će u ‘circulus vitiosus’.
Radi se o područjima koja izdvojeni vjeronauk ne može zadovoljiti, jer nakon katehetskoga slijeda i podjele sakramenata kod mnogih zamire vjerski život pa završetkom inicijacije umjesto nastavka sazrijevanja u vjeri, raskida se veza sa župom“, upozorava dr. Čondić te zaključuje: „Raščlambom spoznajemo da pastoralni oblik ‘cura animarum’ nema budućnost, a obnova, potaknuta Duhom, moguća je osmišljenom suradnjom laika i župnika kao ‘vođe i pastira’, jer župni pastoral nije samo župnikov pastoral. Prekrivanje pastoralnih poteškoća održavanjem samo redovitih pothvata (vjeronauk, kateheza, blagoslov, procesije, itd.) može otupiti vjersku svijest i udaljiti vjernike od jasnoga navještaja vjere. Župna zajednica treba biti duhovni ‘magnet’ i izvor iz kojega klija kršćanski zanos i navještaj vjere kao prvotna pastoralna zadaća. Sinodalni oblik pastorala, prožet ‘prvom evangelizacijom’, pridonosi izgradnji župne zajednice u kojoj je moguće steći vjersko iskustvo, koje jamči plodnost navještaja Riječi“.
Nakon izlaganja uslijedila je tematska rasprava koja je trajala više od sat vremena, a bila je živa, konstruktivna i afirmativna. Gotovo svi sudionici rasprave složni su s konstatacijom da vjeronauk u školi ne možemo promatrati izolirano od svih drugih evangelizacijskih oblika, osobito onih koji bi se trebali događati u našim obiteljima i župnim zajednicama.
Stručni skup nastavljen je radom u pedagoškim radionicama, po kriteriju pripadnosti stručnim vijećima, na temu: „Metodička obrada izabranih nastavnih jedinica“. Voditelji vijeća, koji su ujedno bili i voditelji radionica, izradili su ogledne vjeronaučne modele na temu nastavne cjeline sedmog razreda: Proroci – Božji glasnici.
Na kraju stručnog skupa srednjoškolski vjeroučitelji su upriličili zajedniči susret sa predstojnikom Katehetskog ureda.