Peti dan hodočašća vjeroučitelji su proveli u dva svetišta. Ujutro su posjetili crkvu svete Angele Folinjske, a popodne svetište u Loretu.
U crkvi sv. Angele Folinjske vjeroučitelji su upoznali njezin život, obraćenje u kasnim tridesetim godinama i pisma koje je pisala. Ispred njezinog groba dugo su se zadržali u molitvi. Lijevo od njenoga groba nalazila se kutijica s njezinim mislima i porukama. Nakon molitve, gotovo svi su ponijeli po jednu poruku sa sobom jer su te kratke misli bile teološki i duhovno vrlo bogate. Neke njene misli su npr. iz jedne od vizija gdje joj Bog govori: „Pozivam sve u život vječni. Oni koji žele doći, dolaze. Nitko se ne može opravdati da nije pozvan. A da shvatiš koliko sam ih ljubio i kako sam ih rado pozivao, pogledaj križ.“
Jedna od najčešće citiranih misli svetice je: „Ako želiš vjeru, moli; ako želiš nadu, moli; ako želiš milost, moli; ako želiš siromaštvo, moli; ako želiš služenje, poniznost, čestitost, ljubaznost, snagu, moli!”.
Sveta Angela rođena je 1249. godine u Folignu. Živjela je vrlo raspušteno, a bila je i preljubnica. Godine 1285. ispovjedila se i obratila. Ubrzo su joj umrli muž, majka i sva djeca. U jednoj viziji ukazao joj se sv. Franjo koji ju je pozvao da živi u siromaštvu. Nakon te vizije ušla je u treći franjevački red. Umrla je na glasu svetosti. Svetom ju je proglasio papa Franjo 2013. godine.
Nakon upoznavanja sa sv. Angelom, vjeroučitelji su se družili uz kavu i kolačiće te razmjenjivali dojmove o proteklim danima zajedništva. Svi su se složili da je bilo jako lijepo, vrlo duhovno, poticajno i korisno. Fra Domagoj se potvrdio kao vrstan voditelj, duhovnik, svećenik i franjevac, veliki mali brat koji je uz mnoštvo korisnih informacija prenio i Franjin duh poniznosti, radosti i služenja. Svaki dan uz krunicu, Franjine opomene, svetu misu i poticajnu propovijed, uskrsni tjedan je bio pravi mali Emaus u kojem su vjeroučitelji imali priliku prijateljevati s uskrslim Gospodinom.
Mjesta koja su vjeroučitelji za vrijeme hodočašća posjetili bila su pomno odabrana i upućivala su na svjedočku ljubav prema Kristu, na žar ljubavi prema Bogu i drugima, na poniznost, molitvu, upućenost na Boga i služenje bližnjemu. U prelijepoj Umbriji, Toscani i Marki vjeroučitelji su uspjeli ponovno razbistriti pogled prema Bogu i bližnjima. Obnovljeni u duhu, odmoreni i okrijepljeni u tijelu, poželjeli su opet doći na ista sveta mjesta, jer ona potiču na molitvu, obraćenje i osnažuju korake prema Kristu.
Popodne su vjeroučitelji stigli u Loreto, gdje su se svetištu Svete kuće ili Nazaretske kućice pomolili u i zapjevali. U zajedništvu s drugim hodočasnicima iz Dalmacije vjeroučitelji su u kripti sv. Pelegrina, predvođeni fra Domagojem Runjom slavili sv. misu zahvalnicu za divno hodočašće pod geslom „Pogledajte ruke moje i noge“ (Lk 24, 39). U propovijedi je fra Domagoj istaknuo da se prisutnost Duha Svetoga mora osjetiti, biti vidljiva, uočljiva. Ako to ne postoji, upitna je nazočnost Duha Svetoga – jer i Sveto Pismo upućuje da ćemo ga po plodovima njegovim prepoznati.
Zajedničkom fotografijom svih hodočasnika u Loretu, vjeroučitelji su ovjekovječili ovaj milosni uskrsni tjedan i uputili se prema trajektu za Split u nadi da će i plodovi ovog hodočašća biti vidljivi u njihovim obiteljima, školama, župnim zajednicama i svugdje gdje ih Gospodin pozove da mu služe.
Katehetski ured SMN