U organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje 30. i 31. kolovoza 2021. održana je Katehetska ljetna škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama. Pod zajedničkom temom Bliskost Riječi u nastavi na daljinu – O govornim kompetencijama u online nastavi, Škola se zbog provedbe mjera zaštite od koronavirusa održavala online, putem aplikacije Zoom. Iz istih razloga Povjerenstvo za organizaciju Škole odlučilo je ponoviti istu temu s Katehetske proljetne škole koja je održana proljetos, također online, kako bi se što veći broj vjeroučitelja upoznao sa svim izazovima i poteškoćama online nastave. Na Katehetsku školu se prijavilo preko 450 vjeroučitelja iz cijele Hrvatske i koji su aktivno pratili cjelokupni dvodnevni program.
Nakon uvodne molitve koju je osmislila i predmolila Marija Bašić, vjeroučiteljica u Centru za autizam u Splitu, dvodnevni stručni skup na nacionalnoj razini započeo je pozdravnim govorom i tematskim uvodom mr. sc. Josipa Periša, voditelja programsko-organizacijskog odbora Katehetske ljetne škole i predstojnika Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Ukazujući na rezultate recentnog istraživanja, provedenog među 27.000 učenika na temu njihovog iskustva u online nastavi, predstojnik Periš je ukazao na činjenicu kako učenici školu ne shvaćaju samo kao mjesto usvajanja znanja i vještina, već i kao životni prostor druženja i prijateljstva, kontakta i međusobnog obogaćivanja. Stoga su, prema njegovim riječima, izgovorena i pisana riječ kao i razvijanje govornih kompetencija, itekako važni za katehetski i vjeroučiteljski poziv koji na poseban način odgaja djecu i mlade.
Pozdravnim govorom sudionicima Katehetske škole obratila i dr. sc. Dubravka Brezak Stamać, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje. Pohvalivši teme i predavače ravnateljica je ukazala na njihovu aktualnost i relevantnost u situaciji kada već treću školsku godinu koristimo digitalne platforme za održavanje nastave u vremenu pandemije. U ime Hrvatske biskupske konferencije nazočnima se obratio mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju. Njegovo obraćanje išlo je u smjeru promišljanja o rastu bliskosti usporedno s rastom međusobne udaljenosti. „Ono što nam se donedavno činilo po sebi razumljivim odjednom je postala naša najveća preokupacija. Nismo mogli ni zamisliti kako će nas udaljenost toliko približiti, a nemogućnost bliskih susreta probuditi u nama duboku čežnju za drugima. Stoga je i ova Katehetska škola darovano mjesto i vrijeme naše blizine u kojem će nas predavači naučiti vrednovati naš rad i mogućnosti kroz govor o blizini i bliskosti Riječi u nastavi na daljinu, poručio je nadbiskup Hranić.
Nakon pozdravnih govora uslijedio je radni dio s uvodnim predavanjem koje je, pod naslovom Kršćanstvo na pragu virtualnog kontinenta – Izazov za promišljanje i življenje vjere, održao prof. dr. sc. Jerko Valković, pročelnik Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Podsjetivši na povijesnu činjenicu inkulturacije kršćanstva u židovski i antički svijet, prof. Valković je naglasio kako se kršćanska civilizacija ponovno nalazi pred izazovima ulaska u novu kulturu. Pri tome je istaknuo drugačije okolnosti te, citirajući papu Benedikta XVI, ovaj izazov nazvao novim virtualnim kontinentom. Ne nudeći gotova rješenja i recepte prof. Valković je pokušao pobuditi pitanja i otvoriti perspektive promišljanja na zadanu temu. Pri tome se koristio podacima vezanim uz prisutnost suvremenih medija i virtualnog prostora na svim područjima života. Podsjetivši na riječi pape Benedikta XVI koji proces globalizacije promatra kroz sve veći utjecaj medija na društvene, ekonomske, političke i religijske procese, prof. Valković je ukazao na prvi umreženi forum za rasprave o religijskim, etičkim i moralnim implikacijama ljudskog djelovanja. „Suvremeni mediji nisu samo sredstva komuniciranja, već prostor sa mnoštvom ponuda i neprestanom potvrdom vlastitoga biti, postojati i biti prihvaćen od kruga prijatelja. Sama virtualnost se doživljava kao mogućnost sebeostvarenja s uvijek novim mogućnostima oblikovanja kroz neprestani proces konstrukcije i rekonstrukcije vlastitog identiteta“, istaknuo je predavač. Pri tome je istaknuo važnost odrednica virtualnih prostora‚ njihovu fluidnost ili odsustvo definiranih pripadnosti i čvrstih uporišta, što se na koncu savršeno uklapa u postmodernu kulturu gdje sve postaje moguće. „Lijepo i ružno, istinito i lažno, pozitivno i negativno, dobro i loše, ono što oplemenjuje i ono što razgrađuje stavljeno je jedno uz drugo, bez ikakvih naznaka hijerarhijske strukture ili ljestvice prioriteta. Upravo je to veliki izazov kršćanstvu koje se itekako mora kritički odnositi prema relativizaciji istine, autoriteta i Svetog, naglasio je prof. Valković. Ukazujući na cyber religion i online religion kao pojmove koji govore o drugačijim mogućnostima doživljavanja vjere u kontekstu virtualnosti, predavač je spomenuo i sve rašireniji pojam cyber teologije. Pri tome je pozvao na potrebu dubljeg promišljanja o komunikacijskoj i antropološkoj dimenziji virtualnih prostora i komunikacije te na činjenicu da današnjim mladima jako nedostaju iskustva fizičkog zajedništva i druženja.
Drugo predavanje, naslovljeno Kreativnost i jezik online
, održao je Miroslav Mićanović, književnik i pjesnik, voditelj Odsjeka zajedničkih poslova u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Svoje predavanje Mićanović je započeo konstatacijom kako se nalazimo u vremenu između biologije i kulture kada nam se čini da postojeći svijet nestaje, a o našim životima i sudbinama odlučuje netko drugi te se teško snalazimo u takvom fragmentiranom i nepouzdanom svijetu. To sve upućuje na činjenicu kako ne bismo trebali biti u situaciji koja je ‘ili’ – ‘ili’, već se odlučujući za spasonosno ‘i’ odlučujemo za ono ‘i’ koje nam daje mogućnost rada i djelovanja. „Usprkos novim okolnostima pandemije i neizvjesnosti, neka se pitanja i sumnje ponavljaju te se moramo odlučiti za očuvanje onoga jezika koji poznajemo, kojim se služimo i koji nama služi. Trebamo iskoristiti sve ono što nadolazi, što nam se događa i što tražimo te se moramo prepustiti pustolovini jezika koji imenuje neimenovano. Samo uz pomoć hrabrosti čitanja i pisanja možemo u igri oznake i označenoga dobiti mogućnost za našu kreativnost“, zaključio je Mićanović. Dopodnevni dio programa zaključen je objedinjenom tematskom raspravom, vezanom uz oba predavanja, te su predavači stručno odgovarali na pitanja koja su sudionici postavljali.
Poslijepodnevni program prvoga dana Katehetske ljetne škole osmišljen je u obliku okruglog stola kojeg je moderirao prof. dr sc. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK, a nosio je naslov Komunikacija na daljinu – što kažu psiholog, pedagog i edukacijski rehabilitator?
U svom izlaganju diplomirani psiholog Hrvoje Maleković istaknuo je situaciju u kojoj angažirani i kreativni učitelji moraju osvojiti pažnju učenika te steći njihovo povjerenje. Pojasnivši razliku između digitalnog i tradicionalnog učenja, Maleković je objasnio u kojoj mjeri računala pozitivno utječu na učenje te zašto internet uglavnom negativno utječe na međuljudske odnose. Prema njegovu mišljenju, kroz učenje na daljinu pažnja je učenika često podijeljena uslijed nedostatka senzornog i taktilnog iskustva, što slabi vezu s prijateljima i vršnjacima te dovodi do zamora zbog neprekidnog gledanja u ekran. Maleković smatra kako alati za učenje na daljinu omogućuju sažimanje vremena i prostora, ali i dovode do novih strategija učenja, pogotovo onog audiovizualnog. Digitalne nastavne alate treba prilagoditi učenicima jer svaki pojedinac ima drugačije sklopove osobnosti i ovisno o njima prima poruku koju treba dešifrirati. Maleković je spomenuo kako se komunikacija sastoji od 7% verbalnog i 38% vokalnog izričaja, a čak 55% komunikacije se odnosi na govor tijela. Tradicionalno učenje usmjereno je na stvaranje bliskih međuljudskih odnosa u kojem su važni dijelovi kreativnost, povjerenje i angažman. S obzirom da kvaliteta odnosa određuje sadržaj, važno je usmjeriti se na rješavanje određenih problema u odnosu ako oni postoje. Veliku ulogu ima i povjerenje u odnosu koje ovisi o razini motivacije, izostanka, glasnoće, zabrinutosti, cinizma i vrsti humora kojeg koristimo. Stoga je za razvoj pouzdanog odnosa važno biti angažiran i empatičan, razumijevajući emocionalno stanje druge osobe, zaključio je Maleković.
O odnosu pedagogije i tehnologije govorila je dr. sc. Snježana Mališa s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katolička sveučilišta, naglasivši kako svaki oblik obrazovanja zahtijeva razumijevanje prirode medija, s ciljem oblikovanja obrazovnog okruženja. S obzirom da dobra pedagogija zahtijeva svijest o mogućnostima i ograničenjima načina obrazovanja, obrazovanje na daljinu pruža mogućnosti za kvalitetno obrazovanje, iako može dovesti i do loših pedagoških praksi. Implementacijom e-obrazovanja mijenja se organizacijska kultura, struktura i učenje, što bitno utječe na potrebne kompetencije nastavnika za učenje na daljinu. Da bi obrazovanje na daljinu bilo učinkovito važno je izabrati medije i pedagoške principe koji dovode do dubokog učenja u virtualnom okruženju, kazala je dr. Mališa, dodavši da su učitelji donekle ipak uspjeli adekvatno odgovoriti na potrebe učenika kroz pronalazak novih načina povezivanja u zajednicu s novom i drugačijom slikom stvarnosti.
Prof. dr. sc. Zrinjka Stančić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu govorila je o radu s učenicima s teškoćama, ističući inkluzivnost kao imperativ današnjega vremena u kojem edukacijsko uključivanje djeci s teškoćama daje priliku stjecanja teorijskih i praktičnih znanja. Pojasnivši kategorizaciju učenika s teškoćama, naglasila je da su poštivanje, uvažavanje i prihvaćanje različitosti temelj svakoga nastavnog predmeta i učitelja. Prema njezinim riječima, upravo školski vjeronauk ističe važnost i jednakost svih ljudi, zbog čega je vjeroučitelj važan kreator programa nastave. Kako bi umanjili ili spriječili diskriminaciju na osnovi invaliditeta, svaka odgojno-obrazovna ustanova mora provesti prilagodbu didaktičkih sredstava, prostora, sadržaja, informatičke opreme i komunikacijskih obrazaca učenicima s invaliditetom. Pri tome je važno ostvariti uspješnu komunikaciju s roditeljima kojima moramo pružiti nesebičnu podršku. Inkluzivni model unutar vjerskoga odgoja jednako je važan u kontaktnoj, ali i u nastavi na daljinu. Tu je potrebno njegovati motivacijske čimbenike, prepoznati osjećajni rast učenika te razvijati njihovu vlastitu osobnost u vjeri, bez obzira na objektivne i subjektivne remetilačke čimbenike. Za uspješno strukturiranje didaktičkog programa s kršćanskom porukom važno je obogaćivanje učenikovog iskustvenog svijeta koji je primjeren njegovoj spoznajnoj razni, ali i vjeroučiteljevo autentično svjedočenje utemeljeno na dijalogu, kazala je dr. Stančić. U tom smislu, vjeroučiteljima je ponudila nove Smjernice za rad s učenicima s teškoćama kao i primjere dobre prakse temeljene na iskustvu vjeroučitelja koji rade s tom kategorijom učenika.
Okrugli stol, u trajanju od gotovo tri sata, zaključen je tematskom raspravom u kojoj su predavači stručno odgovarali na brojna pitanja vjeroučitelja.
Drugi dan Katehetske ljetne škole započeo je molitvom koju je pripremila i predmolila Maja Rončević, vjeroučiteljica u OŠ Sućidar u Splitu. Program drugoga dana moderirala je Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk u splitskoj podružnici Agencije za odgoj i obrazovanje.
Prvo predavanje, pod naslovom Ravnatelj online, održao je Tomislav Filić, ravnatelj OŠ Augustina Harambašića u Zagrebu i vjeroučitelj po struci. Filić je podsjetio na mnogovrsnost ravnateljskih poslova koji su vezani uz organizaciju rada odgojno-obrazovne ustanove te pedagoške, pravne, ekonomske i zastupničke poslove. Sudionike je upoznao s različitim razinama komunikacije između ravnatelja i ostalih dionika u odgojno-obrazovnom sustavu kao što su učenici, učitelji, ostali djelatnici, kolegiji, timovi, Vijeće roditelja, Školski odbor te dionici izvan ustanove poput roditelja, predstavnika resornog Ministarstva, Agencije za odgoj i obrazovanje i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje. Prema njegovim riječima, u obim ravnateljskih poslova spada i povremena komunikacija s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, centrima za socijalnu skrb, ostalim obrazovnim ustanovama, lokalnom i regionalnom upravom, sportskim društvima, župama, civilnim udrugama i sl. Kako je sam rekao, od pojave pandemije te potresa u sjevernim dijelovima zemlje, ravnatelji na poseban način moraju voditi brigu o sigurnosti odvijanja života i rada u ustanovama kojima upravljaju.
Zbog čestih organizacijskih promjena održavanja nastave i cjelokupnog rada, dodatno opterećenje stvaraju i sve češći zahtjevi roditelja vezani uz sigurnost školske zgrade, kvalitetu izvođenja radova na obnovi nakon potresa, provođenje epidemioloških mjera, način organizacije i kvalitete nastave na daljinu, organizaciju nastave u školi i sl. Tu su također i pojedinačni dopisi roditelja upućivanih školi ili nadležnim institucijama vezani uz nezadovoljstvo sa školskom prehranom, štetnosti nošenja zaštitnih maski te prijedloge za održavanje nastave na daljinu za pojedine razredne odjele ili učenike. Upravo je zbog toga ravnatelj Filić skrenuo pozornost na potrebu svjedočenja blizine i naše spremnosti biti tu za druge kroz iskazivanje naše potpore, podrške, razumijevanja, ohrabrenja i savjetovanja. Na poseban nas način, kako je kazao, aktualno vrijeme poziva na ponovno otkrivanje ljepote i mudrosti kršćanske tradicije vršenja tjelesnih i duhovnih djela milosrđa te dobrote koju kroz njih možemo iskazivati. Filić je također predložio suradnju Nacionalnog katehetskog ureda HBK i drugih nadležnih institucija kroz organiziranje stručnih usavršavanja za ravnatelje na kojima bi se isti osposobljavali za vođenje ustanova na principima bogate kršćanske tradicije vođenja ljudi i upravljanja dobrima, poput one benediktinske.
Drugo predavanje pod nazivom Govorne kompetencije u nastavi na daljinu održao je dr. sc. Siniša Kovačić, glavni urednik Hrvatske katoličke mreže. Govoreći o trendu napuštanja tradicionalnih obrazovnih paradigmi uslijed pandemije koronavirusa, dr. Kovačić je kazao kako su brojne ustanove morale prilagoditi nastavu novim tehnikama, načinima i postupcima stjecanja znanja. S obzirom da je poučavanje i učenje proces interakcije u kojem učenici uz podršku nastavnika samostalno usvajaju određene forme znanja, za postizanje refleksivnosti i metakognicije trebalo se prilagoditi novom konceptu komunikacijskog kanala. Učionicu i izravan kontakt s učenicima zamijenila je virtualna javna zona komunikacije u kojoj nastavnik i učenici komuniciraju (ne)izravno putem online platformi. Iz kontroliranog prostora gdje je nastavnik mogao utjecati na načine primanja poslane poruke i rješavati barijere u komunikacijskom kanalu te utjecati na angažiranost i motiviranost učenika, komunikacija je preseljena u novu nastavnu formu. U takvim okolnostima komunikacijske kompetencije ne uključuju više samo lingvističku, već i ostale sociolingvističke i konverzacijske vještine, kazao je dr. Kovačić.
Prema njegovim riječima, od vjeroučitelja i ostalih prosvjetnih radnika očekuje se ovladavanje komunikacijskim kompetencijama govorenja, slušanja i uvjeravanja koje se mogu svesti na njih jedanaest. Ponajprije je potrebno primjereno i zanimljivo obraditi temu te ju angažirano prenijeti učenicima. Za to je važna priprema i raspoređivanje govora te sposobnost nastupa, uz konstantno zaokupljanje pozornosti učenika i poticanje istih na razmišljanje. U službi toga je i jasno strukturiranje, tj. pronalaženje učinkovitog obrasca nastave. S tim je povezano dobro razrađivanje ideje pomoću dodatnih materijala i izvora informacija koji će činjenice međusobno učvrstiti logičkim vezama. Jedna od kompetencija vezana je i uz motivirajuće zaključke, tj. sažetke na kraju sata koji podsjećaju na bit teme. Posebno je važna jezična kompetencija koja govorniku pomaže kod točnog i jasnog izražavanja kroz iznadprosječno vladanje materinskim jezikom i poznavanje istančane razlike u terminima. Kao početni zahtjev predavač je naveo zdrav i kultiviran glas s primjernim tonom i glasnoćom. Uz onu verbalnu ide i neverbalna komunikacija koja podrazumijeva govor tijela, izgled, geste, mimiku lica i kontakt očima. Važna kompetencija je i vjerodostojnost koja potiče kritičko razmišljanje. Kod vjeroučitelja je to osobno svjedočanstvo življenja koje im pomaže da uvjerenja, vrijednosti i stavove koje promiču potaknu vjeroučenike na kritičko razmišljanje. U komunikacijsku kompetenciju spada i vješta uporaba vizualnih pomagala kao aktualizacija zanimljivog sadržaja kojom se privlači pozornost slušača. Kao posljednju kompetenciju predavač je naveo uvjerljivost i kompetentnost za što je važno kontinuirano vježbanje i usavršavanje. Prema njegovim riječima, cilj govornika je poučiti slušatelja, ali ga i zabaviti i/ili ganuti, što je još u antičko vrijeme definirao Ciceron. Pri kraju predavanja dr. Kovačić je predložio i demonstrirao nekoliko vježbi za vokalnu higijenu. Pri tome je istaknuo kako pozornost treba usmjeriti na jačinu glasa, intonaciju, artikulaciju, tempo, disanje i dikciju.
Nakon zanimljive i vrlo dinamične tematske rasprave po održanim predavanjima, poslijepodnevni i ujedno završni dio Katehetske ljetne škole sadržavao je konkretne primjere dobre prakse u kojima je osam vjeroučitelja/ica putem videoprezentacije ukazalo na prednosti i nedostatke pojedinih oblika online komunikacije.
Vesna Avsec prikazala je tako način artikulacije sata putem različitih digitalnih platformi kao što su Google učionica, Google meet i digitalni alat Nearpod.
Gabi Tomašić se osvrnula na izazove online nastave u razrednoj nastavi kroz navođenje poteškoća u radu na daljinu koristeći komunikacijske kanale kao što su Viber i e-pošta.
Svetlana Ćurković i Nives Vilić predstavile su iskustvo rada u nastavi na daljinu i načine komuniciranja kroz prikaz primjera dobrog i lošeg načina komuniciranja te iskustva komuniciranja s učenicima preko različitih komunikacijskih kanala poput WhatsAppa, e-pošte, Yammera i MS Teamsa.
Ana Volf je podijelila svoje iskustvo rada online prema Okviru nacionalnoga standarda kvalifikacija za učitelje u osnovnim i srednjim školama kroz slanje „uosobljenih“ materijala, prilagodbu zadataka, uputa i pojašnjenja, postupno uvođenje digitalnih alata, dijeljenje sadržaja i vrednovanje online nastave.
U temi „Bliskost u nastavi – uživo i na daljinu“ Josip Štefanac podijelio je svoja iskustva online nastave kroz korištenje videopoziva i videoprijenosa, uključivanje studenata praktikanata u online nastavu te online pripremu učenika za vjeronaučnu olimpijadu.
Marina Živić prikazala je komunikaciju s roditeljima u online okruženju koja bi, bez obzira na vrstu tehničkog medija, trebala biti jasna, otvorena i dvosmjerna.
Tomislava Milušić protumačila je što učiniti kada internetska veza nije pouzdana te se cijela komunikacija svede na slanje kratkih i jasnih poruka i zadataka.
Katehetska ljetna škola završila je kratkim zaključkom, zahvalom organizatora svim predavačima i sudionicima, osobito zbog brojnih komentara vjeroučitelja kojima su izrazili zadovoljstvo odabranom tematikom, koncepcijom i cjelokupnom organizacijom Škole.
Petar Kelvišer