U Masnoj Luci od 6. do 8. studenoga 2026. održane su duhovne vježbe za vjeroučitelje Splitsko-makarske nadbiskupije pod vodstvom don Dubravka Turalije, uz sudjelovanje predstojnice Katehetskog ureda, dr. sc. Jadranke Garmaz. Duhovne vježbe bile su vrijeme molitve, sabranosti, zajedništva i promišljanja o vlastitom pozivu i poslanju. Središnja tema duhovnih vježbi bili su apostoli: tko su bili, iz kakvih su zajednica dolazili, s kojim su se problemima i izazovima suočavali te kako su, unatoč svojim slabostima i ograničenjima, postali sveti. Upoznajući njihove životne priče, nastojali smo prepoznati i vlastiti put vjere te se zapitati što njihovo iskustvo poziva i nasljedovanja Krista znači za naš život i vjeroučiteljsko poslanje. Program duhovnih vježbi započeo je u petak navečer razmatranjem Jakovljeva popisa Dvanaestorice, čime je otvorena tema apostolskog poziva i zajednice koju je Isus okupio oko sebe. U subotu su se razmatranja nastavila promišljanjem o apostolima Andriji i njegovu bratu Petru, Jakovu i njegovu bratu Ivanu te Filipu i Tomi. Promatrajući njihove životne putove, sudionici su imali priliku dublje upoznati različitost apostolskih osobnosti, njihove karaktere, pitanja i dvojbe te načine na koje su odgovarali na Isusov poziv. Dan je bio obogaćen zajedničkim slavljem svete mise, a u večernjim satima održan je susret s pitanjima i odgovorima, koji je omogućio dodatno promišljanje i razmjenu iskustava.
Promatrajući životne priče apostola i njihovo poslanje, sudionici su bili potaknuti na razmišljanje o vlastitoj otvorenosti Božjem pozivu i spremnosti na svjedočenje vjere u svakodnevnom životu. Tijekom sva tri dana provlačila se misao da apostoli nisu bili savršeni ljudi, nego osobe različitih karaktera, životnih okolnosti i slabosti koje je Isus pozvao, prihvatio i postupno oblikovao. Njihova svetost nije bila plod vlastite savršenosti, nego vjernosti Kristu i spremnosti da mu dopuste djelovati u svojem životu. Duhovne vježbe u Masnoj Luci bile su prilika za duhovnu obnovu, produbljivanje osobne vjere i osvješćivanje ljepote i odgovornosti vjeroučiteljskog poziva. Promatrajući apostole, ponovno smo se podsjetili da je svaki poziv osoban, da Bog računa na naše darove, ali i na naše slabosti te da nas, poput apostola, poziva da budemo njegovi svjedoci u vremenu i okolnostima u kojima živimo.
Apostoli su nam pokazali da svetost nije put bez slabosti i padova, nego put povjerenja u Boga koji poziva, prašta, podiže i šalje. Neka ta spoznaja bude poticaj da, osnaženi iskustvom ovih duhovnih vježbi, još zauzetije i radosnije živimo svoje vjeroučiteljsko poslanje.
Sara Bukovac