U drugom danu hodočašća pod nazivom „Pogledajte ruke moje i noge“ (Lk 24, 39) vjeroučitelji Splitsko-makarske nadbiskupije boravili su u Asizu, gradu sv. Franje i sv. Klare.
Dan je započeo lijepim i sunčanim jutrom. Vjeroučitelji su se nakon doručka i uvodnih riječi fra Domagoja uputili u baziliku Gospe od Anđela. U njoj se nalazi Porcijunkula koja hodočasnike cijeloga svijeta poziva da ju posjete i pomole se u njoj. Tako je bilo i s vjeroučiteljima. Odmah su pohrlili u nju i dugo se zadržali u molitvi. Potom su ispred desnog oltara, pod velikim križem, upalili svijeće za sve one koji nisu mogli doći, za svoje potrebe i zahvale. Potom su obišli Franjin vrt i jaslice i zadržali se u suvenirnici, svatko je zaželio pokoju sitnicu ponijeti kući kao uspomenu ili dar drugima. Od franjevačkih krunica sa sedam otajstava, magneta, ali i posebnih krema, ulja, tamjana – svatko je mogao pronaći po nešto. Okrijepljeni duhom, osnaženi Franjinim primjerom, uputili su se prema autobusu koji ih je odveo do crkve sv. Damjana koja i dan danas priča priču o susretu sv. Franje s Isusom na križu.
Ta mala crkvica usred polja, uz cvrkut ptica dočekala ih je u svoj svojoj ljepoti. U crkvi sv. Damjana, u kojoj je četrdeset i dvije godine služila sv. Klara, bilo je osobito dirljivo. Vjeroučitelji su se prisjetili kao se upravo na tom mjestu davne 1205. godine dogodio Franjin susret s Raspetim koji je snažno utjecao na Franjino obraćenje. Nakon molitve vjeroučitelji su uz stručno vodstvo fra Domagoja Runje obišli cijeli samostan, oratorij, vrt, ali i mjesto preminuća sv. Klare.
Nakon podnevne pauze, vjeroučitelji su se uputili u baziliku sv. Klare Asiške, najvjernije učenice sv. Franje ili kako su je mnogi nazivali “biljčice svetog Franje”. Ondje su se pomolili na grobu svetice koja je preminula 11. kolovoza 1253. godine. Sveta je Klara kao učenica sv. Franje i utemeljiteljica reda Klarisa ganula mnoge pa su i vjeroučitelji dugo stajali u tišini pred njenim grobom. U toj bazilici, u pokrajnjoj kapelici čuva se i originalno raspelo iz crkve sv. Damjana pred kojim se sv. Franjo molio. Tu su vjeroučitelji dugo i sami molili, a uz stručno vodstvo fra Domagoja slušali i o freskama na zidu, o povijesti bazilike te o detaljima iz života sv. Klare.
Nakon bazilike omiljene svetice vjeroučitelji su se uputili prema bazilici svetog Franje. Ta je bazilika jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u Italiji, a sastoji se od gornje i donje crkve te kripte s grobom sv. Franje. U njoj je hodočasnicima uvijek malo vremena i uvijek se žele ponovno vratiti u nju. Tako je bilo i s vjeroučiteljima. Obišli su donju i gornju baziliku, pomolili se pred grobom svetog Franje, slavili misu u kapelici svetog Bonaventure, fotografirali se pred bazilikom, a opet je nedostajalo vremena za molitvu i boravak na tom svetom mjestu. Uz dogovor da će se vratiti, uzeti vrijeme za sebe i svoje osobne molitve, uputili su se prema autobusu i hotelu.
Drugi hodočasnički dan bio je obilat duhovnim poticajima i duhovnim iskustvom koje tek treba donositi svoje plodove. U miru i radosti vjeroučitelji su započeli večernje druženje i iščekivanje trećeg dana hoda stopama sv. Franje.