Preminuo vjeroučitelj Stipe Dukić

Iscrpljen kratkom i teškom bolešću, potpuno predan volji Božjoj, dana 22. listopada 2024. godine, u 54. godini života blago u Gospodinu preminuo je Stipe Dukić, naš dragi vjeroučitelj.

IMG 20241025 WA0014

 

 Vjeroučitelj Stipe Dukić rođen je 26. prosinca 1970. godine u Sinju, kao sin majke Šime i oca Nikole. Od malih nogu bio je odgajan u kršćanskom duhu. Osnovnu školu završio je u Košutama i Trilju. Njegova duhovna zrelost vodila ga je dalje na put posvećenja pa je upisao nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju „Don Frane Bulić” te je potom završio Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je stekao zvanje diplomiranoga teologa. Radio je kao vjeroučitelj u nekoliko osnovnih škola na području Cetinskog dekanata. Od 2003. godine bio je zaposlen u Osnovnoj školi Dinka Šimunovića u Hrvacama, gdje je svojim radom, strpljenjem i posvećenošću ostavio neizbrisiv trag. Bio je omiljen među djecom i kolegama.

Vjeroučitelj Stipe bio je aktivan ne samo u svojoj školi već i u životu svoje župe, predano sudjelujući u vođenju župnog vjeronauka i u brojnim drugim župnim aktivnostima. Njegova nesebičnost i ljubav prema Crkvi i zajednici bila je vidljiva u svakom projektu kojim se bavio, a osobito u projektima u okviru Cetinskoga dekanata.

Godine 2001. sklopio je kršćanski brak sa suprugom Ivom te su u braku blagoslovljeni s troje djece: Nikolom, Antom i Anom. Stipina obitelj, a posebno njegova djeca, duboko je pogođena njegovim preranim odlaskom. Njegova smrt velik je i nenadoknadiv gubitak ne samo za njegovu obitelj nego i za njegove kolege, prijatelje te generacije učenika kojima je predavao.

Pokojni Stipe bio je čovjek izuzetne skromnosti, ali i velike sposobnosti. Bio je vjeroučitelj koji je zračio životnom vedrinom, uvijek doseći optimizam i nadu, čak i u trenutcima svoje teške bolesti. Njegov duh, ljubav i nepokolebljiva vjera bili su izvor nadahnuća svima koji su ga poznavali.

Vjeroučitelj Stipe Dukić pokopan je 24. listopada 2024. u obiteljskoj grobnici u Košutama. Ožalošćenu obitelj u sprovodnom obredu pratilo je mnoštvo ljudi, osobito rodbine, prijatelja, župljana, vjeroučitelja, nastavnika i vjeroučenika.

Svetu misu zadušnicu, u koncelebraciji sa župnikom don Tomislavom Topčićem i brojnim svećenicima, predvodio je stric pokojnika, don Stipe Dukić.

U prigodnoj homiliji don Stipe je istaknuo kako je svaki čovjek biće koje postavlja pitanja i traži odgovore. Konačna pitanja o temeljnom smislu ljudskog života osobito nam se nameću kada se nađemo pred bolešću, patnjom i teškim životnim križevima. I jedini smisleni odgovor na njih pruža nam vjera u Isusa Krista, u riječima koje čitamo u Evanđelju po Ivanu:
„Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre,
živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada.” (Iv 11, 25-26)
Te su riječi temelj naše kršćanske vjere i nade, koja je vjeroučitelju Stipi davala snagu i strpljenje u podnošenju teške bolesti. Stipe je živio život pun ljubavi, uvijek predan svojoj obitelji i svojim bližnjima. Bio je plemenit i pošten čovjek, čovjek koji je nesebično stavljao potrebe svoje djece i supruge ispred vlastitih potreba. Njegova ljubav prema njima bila je neizmjerna. Ostavio je neizbrisiv trag u njihovim srcima. Njegov odlazak osjetili su svi oni čije je živote dotaknuo: kolege, učenici i članovi župne zajednice. Svjetlo vjere koje je usadio u njihova srca neka i dalje sjaji, donoseći toplinu i utjehu svima nama. U svojim najtežim trenutcima Stipe je ostao postojan i jak u svojoj vjeri. U bolnici su ga liječnici i sestre poznavali kao „onoga svetog čovjeka koji ne ispušta krunicu iz ruku”, a Sveto pismo uvijek je bilo uz njega. Svoju je propovijed don Stipe završio riječima sv. Jeronima: „Žalosni smo što nas je napustio, sretni smo što smo ga imali, radosni smo što je i dalje s nama.”

Izražavamo duboku zahvalnost našem dragom Stipi što nam je svojim životom, djelovanjem i vjeroučiteljskim umijećem pružao snažno svjedočanstvo vjere koje će ostati trajno urezano u srca svih onih koji su imali čast poznavati ga.

Neka ga Gospodin primi u svoj zagrljaj!

Počivao u miru Božjem!

 

Zanimljivosti

Vjerovanje da je petak 13. nesretan dan datira od petka trinaestoga 1306. kada je kralj Filip od Francuske dao uhititi i mučiti vitezove Templare. Drugo tumačenje kaže da je petak 13. nesretan dan zato što je Isus umro u petak, a na Posljednjoj večeri je bilo 13 ljudi.

Humor

Hodao čovjek plažom i odjednom ugleda lampu. Protrlja je da je očisti od pijeska, kad se pojavi duh i reče: - Oslobodio si me iz lampe i znaš kako već ide dalje. Ali ovo je već treći put ovaj mjesec i već ste mi dosadili pa možeš tražiti samo jednu želju. *Čovjek se duboko zamisli i reče: – Evo već dvadeset godina živim u Americi i volio bih posjetiti svoj zavičaj. Ali aviona se užasno bojim, a na brodu imam morsku bolest. Možeš li mi izgraditi most preko oceana. *Duh se nasmija: – To je nemoguće. Zamisli samo koliko ljudi treba da se most izgradi. I kako uopće da stupovi dosegnu dno Atlantika! Reci neku drugu želju. *Čovjek se opet duboko zamisli i reče: – Četiri puta sam se ženio i razvodio. Žene su mi uvijek govorile da ne marim za njih i da sam bezosjećajan. Volio bih da mogu razumjeti žene… da znam što one osjećaju, što misle kad iznenada zašute… da znam zašto plaču… da znam što one zbilja žele kad kažu “ma ništa”… da znam kako ih usrećiti. *Duh će na to: – Hoćeš li most sa dvije ili četiri trake?

Poslovice

Slušaj druge ili će te vlastiti jezik učiniti gluhim. (Indijska)