Al-Mamunov konj Novo!
0 preuzimanja
Bagdadski kalif Al-Mamun imao je prelijepog arapskog konja. Bogati Omah želio je tog konja i nudio je mnogo kamila za njega, ali kalif nije htio ni da čuje za to. Omah je odlučio da će doći do tog konja po svaku cijenu, pa makar i prevarom. Znao je kuda će Al-Mamun proći na konju, pa se prerušio u prosjaka, legao nasred puta i čekao. Al-Mamun je bio čovjek mekog srca i, čim ga je vidio, sjahao je s konja da vidi što mu je. “Pomagajte!”, zavapio je lažni prosjak. “Danima gladujem i nisam se u stanju ni podignuti na noge.” Al-Mamun ga je pažljivo popeo na konja, a Omah podbode konja i ovaj krenu u galop. Kalif je trčao, vičući mu da stane. Kada je Omah dovoljno daleko odmakao, zastao i okrenuo se. “Molim te nemoj nikome reći kako si došao do konja.” - vikao je Al-Mamun. “Zašto?”– upita Omah. “Ako se pročuje, može se dogoditi da jednog dana nitko ne zastane pomoći čovjeku koji leži nasred ulice i zaista umire.”
| Pregleda: | 2166 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 19. 11. 2019. |
Slični dokumenti
U starom samostanu živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima, bilo je mnogo knjiga, ali dva redovnika najradije su čitala zajedno jednu debelu knjigu koja je opisivala čudesa na svijetu: kako su daleko na jugu vruće zemlje gdje se šeću prugaste žirafe i igraju majmuni, a kroz pustinju odjekuje noću rika lavova da te srsi prolaze.
(Da budem mirotvorac)
Daj mi, Bože,
- da ne budem neprijatelj ni jednoga čovjeka, ali da budem prijatelj svega što je trajno i vječno; - da nikada ne smišljam zlo portiv ikoga, a ako meni tko što loše smišlja, neka budem pošteđen, a da ne povrijedim onoga koji mi je htio nauditi; - da samo dobro ljubim, i tražim i postižem; - da svim ljudima želim sreću i nikomu ne zavidim; - da nikada ne čekam da drugi budu ukoreni zbog zla koje sam ja rekao ili učinio, nego da sebe korim dok se ne popravim; - da nikada ne postignem pobjedu koja bi boljela mene ili moje protivnike; - da pomirim prijatelje koji se srde; - da svom snagom pružim pomoć svima koji je trebaju; - da poštujem samoga sebe; - da krotim u sebi sve što bi moglo izazavati ljutnju; -da nikad ne govorim kako je netko zao ili je zlo učinio, nego da tražim dobre ljude i slijedim njihove stope.
(drevna Euzebijeva molitva - I. stoljeće)