Bog čini savršeno Novo!
0 preuzimanja
Kralj koji nije vjerovao u Božju dobrotu, imao je roba koji bi u svim okolnostima uvijek rekao: ”Moj kralju, nemojte biti obeshrabreni, jer sve što Bog čini je savršeno. On ne čini pogreške!”
Jednog dana je otišao u lov i na putu ga je divlja životinja napala. Njegov rob je uspio ubiti životinju, ali nije uspio sačuvati Veličanstvo od gubitka prsta. Ljut i bez imalo zahvalnosti što je spašen, kralj upita: ”Je li Bog dobar? Ako je ja ne bih bio napadnut i ne bih izgubio prst.”
Rob mu odgovori: ”Moj kralju, unatoč svemu, ja vam samo mogu reći da je Bog dobar, i On zna zašto se to dogodilo. Što Bog čini je savršeno. On nikada nije u krivu!” Bijesan zbog odgovora, kralj je naredio njegovo uhićenje.
Kasnije, kralj je otišao u lov, sam. Uhvatili su ga divljaci koji su obavljali žrtvovanja ljudi. Na žrtveniku su otkrili da njihova žrtva nema prst. U skladu s običajima, samo cijela osoba može biti ponuđena bogovima. Kralj bez prsta se smatrao lošom žrtvom. Stoga su ga oslobodili.
Nakon povratka u palaču, kralj je naredio oslobođenje roba. Primio ga je radosno i rekao mu: „Bog je uistinu bio dobar prema meni! Gotovo su me ubili divlji ljudi, ali zbog prsta, bio sam oslobođen. Ako je Bog tako dobar, zašto je dopustio da te stavim u zatvor?”
Rob je odgovorio: „Moj kralju, da sam ja išao s tobom u lov, mene bi žrtvovali jer ja imam sve prste. On je tebi dao da me staviš u zatvor kako ja ne bih išao s tobom u lov.
Zapamti: sve što Bog čini je savršeno. On nikada nije u krivu.”
| Pregleda: | 1012 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 22. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Bila jednom jedna gusjenica koja je puzala po zemlji. Bila je bijele boje sa zelenim točkicama na leđima. Nitko je nije volio, jer se govorilo da je ružna i odvratna. Jadna je gusjenica bila veoma tužna. Kad bi dopuzala na neku biljku, svi bi je insekti s prezirom gledati i izrugivali joj se.
Kako je jednostavno roditi se kao čovjek, pomisli Bog, roditi se kao što se već rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole, ako se uopće može imati više od toga.
Kako je mučno roditi se kao čovjek, pomisli čovjek. Ni pitali te nisu hoćeš li, a sada traže sve više i više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš, svi su ti blizu. Od prvih pitanja toliki odlaze. Ostaje li itko?
Kako je jednostavno živjeti kao čovjek, pomisli Bog. Ti voliš druge i oni tebe vole. Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka. Čovjek rađa čovjeka, živi s njime, s njime i umire. A onda, opet smo zajedno. Kako je mučno živjeti kao čovjek, pomisli čovjek, i biti sam u svemu i dalek svima, umoran od toga što od svega ničega nema ili tek nešto, a i to je slabo i nepostojano.
Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek, pomisli Bog. Doista to je tako dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu. Kako je mučno umrijeti kao čovjek - pomisli čovjek. Čitav život, sam po sebi težak, k smrti i vodi: od nigdje nikamo, po ovim blatnim putovima i srcima. Poslije svega tek zemlja kao što bi bilo i bez toga.
Ja sam se rodio kao čovjek, šapne Bog. Živio sam i umro kao čovjek, i poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako. Ni meni nije bilo. I zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ, ne opterećuj se pitanjima kojima ne znaš odgovora. Kad se uspneš, sve će se pokazati pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio s tobom i sa svime što ti se događa.