Dva jezera - dvije vrste ljudi Novo!
0 preuzimanja
U Palestini postoje dva jezera: Jedno je slatkovodno, puno ribe. Obale su mu ukrašene zelenilom. Stabla šire grane nad njim i produžuju korijenje kako bi se napila vode. Rijeka Jordan jezero puni bistrom vodom s okolnih brežuljaka. I tako se ono smiješi na suncu. A ljudi uz njega grade kuće, ptice svijaju gnijezda, i svaki je oblik života sretniji zato što se nalazi upravo ondje. Rijeka Jordan potom teče prema jugu i ulazi u drugo jezero. Ovdje ribe ne iskaču ne površinu, ovdje ne šušti lišće, nema pjesme ptica, nema dječjeg osmjeha. Putnici ne idu u tom smijeru, osim ako im se silno ne žuri. Zrak je nad tom vodom težak, a voda nije pitka ni za čovjeka, ni za životinje, ni za ptice. U čemu je silna razlika između ta dva jezera? Rijeka Jordan i u jedno i u drugo donosi istu kvalitetnu vodu. Nije stvar ni u zemlji u kojoj se nalazi, ni u krajoliku oko njih. Genezaretsko jezero prima, ali ne zadržava rijeku Jordan. Za svaku kapljicu vode koja uđe u jezero, jedna iz njega isteče. Davanje i primanje jednakih su razmjera. Drugo je jezero lukavije i ljubomorno gomila ono što prima. Ne dopušta da ga u iskušenje dovede bilo kakav velikodušni poticaj. Zadržava svaku kap koju primi. Drugo jezero ne daje ništa. Nazivamo ga Mrtvim morem. U Palestini postoje dva jezera. Na ovom svijetu žive dvije vrste ljudi.
Bruce Barton
| Pregleda: | 1842 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Kažemo da je UČITELJ, a ne postavljamo Mu pitanja!
Kažemo da je SVJETLO, a toliko Ga puta previdimo!
Kažemo da je ISTINA, a ne vjerujemo MU!
Kažemo da je PUT, a idemo stranputicom!
Kažemo da je ŽIVOT, a ne čeznemo za Njim!
Kažemo da je MUDROST, a ne slijedimo GA!
Kažemo da je LJEPOTA, a ne ljubimo Ga!
Kažemo da je BOGAT a ne molimo Ga!
Kažemo da je DOBROTA, a ne uzdamo se u Njega!
Kažemo da je UZVIŠEN, a ne služimo Mu!
Kažemo da je SVEMOGUĆ, a ne častimo Ga!
Kažemo da je PRAVEDAN, a ne strahujemo od Njega!
autor nepoznat
U plemenu Masai žive po mnogo čemu zanimljivi stočari i lovci. Dođe li svećenik k njima, podigne šator nekoliko kilometara dalje i prvom čovjeku koji naiđe dade busen svježe trave - znak života za stočare u tom polupustom kraju.