Bijeli i crni kamenčić Novo!
0 preuzimanja
U davna vremena nekom se trgovcu dogodila nesreća da je bankaru dugovao veliki novac.
Bankar, star i mrzovoljan čovjek predloži dogovor: trgovcu će otpisati dug, ako zauzvrat dobije ruku njegove kćeri.
Kako je trgovca i djevojku obuzela jeza na taj prijedlog, bankar je predložio da o tome odluči Providnost.
U torbu će staviti bijeli i crni kamenčić. Djevojka će izvlačiti. Izvuče li crni, očev dug biti će otpisan, a djevojka će postati bankareva žena.
Ako djevojka odbije izvući kamen, otac će biti stavljen u tamnicu, i za djevojku se neće imati tko brinuti.
Pošli su do trgovčeva vrta, punog raznog kamenja. Bankar je pred užasnutim djevojčinim očima u torbu stavio dva crna kamenčića i rekao joj da izvuče onaj koji će odlučiti o njenoj sudbini.
Iako je vidjela prevaru nije mogla dokazati što je bankar učinio jer je znala da ovaj neće htjeti otvoriti torbu i pokazati što je u njoj.
Ako odbije izvući kamen propadaju i ona i otac. Izvuče li crni spasiti će barem oca.
I djevojka je stavila ruku u torbu. Brzo je izvukla kamen i spustila ga na tlo među kamenčiće među kojima se izgubio.
O, kako sam nespretna! - rekla je - Ali, ništa zato. Pogledajte u torbu, vidite koji je ostao pa ćemo znati koji sam izvukla.
Sveto pismo kaže: Budite lukavi kao zmije i bezazleni kao golubovi.
| Pregleda: | 761 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
U jedno selo u kojem stanuju slijepci jednog dana zalutao slon... Slijepci su istina puno toga čuli o slonovima, ali slona nikada nisu vidjeli niti su mogli zamisliti kako slon izgleda.
Stari su Rimljani bogove molili za uspjeh u poslu, za pobjedu u ratu, za dobru žetvu itd. i prinosili su im žrtve, a bogovi su bili dužni ljudima ispuniti molitve. U molitvama se, smatralo se, točno moralo reći što se želi i što se daje, predviđajući sve slučajeve. Ako se, npr., u molitvi bogu točno ne kaže: "Primi na dar ovo vino koje ti prinosim!" bog će odmah, kakav jest, shvatiti da mu se pirnosi sve vino koje se nalazi u podrumu. I tada jadni čovjek ostane bez ijedne kapljice.
Rimska legenda priča kako se Romulov nasljednik kralj Numa Pompilije pogađao s bogom Jupiterom: - Prinijet ćeš mi za žrtvu glavu - zatražio je Jupiter. - Vrlo dobro - odgovorio je kralj - dobit ćeš glavicu bijelog luka koju ću smjesta iščupati iz svog povrtnjaka. - Ne - odgovorio je Jupiter - hoću nešto ljudsko! - Dobro - odvratio je kralj - dobit ćeš ljudsku kosu. - Ali, ne, ja hoću nešto živo! - U redu - izvukao se kralj - na sve to dodat ćemo jednu malu živu ribu.
Jupiter je, kaže priča, prasnuo u smijeh i na sve pristao.