U potrazi za srećom - priča o balonima Novo!
0 preuzimanja
Skupini od 50 ljudi predavač je neočekivano prekinuo izlaganje. Podijelio im je po balon i zamolio svakog od njih da na njemu markerom ispiše svoje ime. Sakupili su balone i stavili ih u drugu prostoriju.
Nakon toga sudionici su zamoljeni da uđu u prostoriju i pronađu balon sa svojim imenom u roku od tri minute. Ljudi su mahnito počeli tražiti svoj balon sudarajući se i gurajući druge, stvarajući potpuni kaos. Rijetki su našli svoj balon.
Predavač ih je zamolio da nasumično uzmu po jedan balon iz prostorije i daju ga osobi čije ime je ispisano na njemu. Za tri minute svi sudionici su u rukama imali svoj balon.
Upravo ovo se događa u životu: svi smo u maničnoj potrazi za srećom, ne znajući gdje se nalazi. Naša sreća je često u rukama drugih. Pružite sreću drugima i dobit ćete i vi svoju.
autor nepoznat
| Pregleda: | 971 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Gospodar i sluga išli u lov na divlje guske. Šetajući razgovarali o duhovnim stvarima. Sluga je govorio o tome da ga Đavao stalno napastuje, da ima problema s njim, prisilnih misli.
Pitao je učenik učitelja: „Tako si mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš. Pomozi mi da i ja postanem takav.“
Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krumpir i jednu prozirnu vreću. „Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvrijeđenost“ - reče učitelj - „uzmi jedan krumpir pa s jedne njegove strane napiši svoje ime, a s druge ime čovjeka s kojim si se posvađao, a onda stavi krumpir u vreću.“
„I to je sve?“ - upita učenik iznenađeno.
„Ne“ - odgovori učitelj - „moraš uvijek sa sobom nositi tu vreću, i svaki put kada se osjetiš uvrijeđeno, stavi u nju krumpir.“
Učenik je pristao. Prošlo je neko vrijeme. Vreća se punila krumpirima i postala poprilično teška. Postalo je nezgodno nositi sa sobom. Uz to, krumpiri su se počeli kvariti. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neugodan miris.
Učenik je došao kod učitelja i rekao: „Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Vreća je jako teška, a i krumpir se kvari. Predloži mi nešto drugo.“
Ali učitelj je odgovorio: „To isto događa se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrijediš, u tvojoj duši se stvara težak kamen iako ti to odmah ne primjećuješ. Zatim kamen postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter koji rađa poroke koji zaudaraju. I na taj teret lako bismo zaboravili da nije toliko težak jer ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da promatraš cijeli taj proces sa strane.
Svaki put kada se odlučiš uvrijediti ili nekome želiš nanijeti uvredu razmisli je li ti taj kamen potreban.“
preuzeto sa duhidusa.wordpress.com