Vrijeme za sreću - sreća je putovanje Novo!
0 preuzimanja
Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za sreću od upravo ovog trenutka.
Tvoj život uvijek će biti ispunjen teškoćama. Najbolje je da to priznaš sebi i da odlučiš da uprkos svemu budeš sretan. Sreća je pravi put. Zato, čuvaj svaki trenutak koji imaš, i čuvaj ga još više zato što si ga podijelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio vrijeme s njim... i zapamti da vrijeme nikoga ne čeka.
Zato, prestani čekati
da otplatiš auto;
da kupiš novu kuću; da ti dijeca odu od kuće; da nastaviš studij; da završiš studij; da izgubiš 10 kg; da dobiješ 10 kg; da se oženiš (udaš); da se razvedeš; da dobiješ djecu; da odeš u mirovinu; da dođe ljeto; da dođe proljeće; da dođe zima; da dođe jesen; da umreš.
NEMA BOLJEG TRENUTKA ZA SREĆU OD OVOGA. SREĆA JE PUT, A NE CILJ!
ZATO RADI KAO DA TI NOVAC NE TREBA; VOLI KAO DA NIKADA NISI BIO POVRIJEĐEN; I PLEŠI KAO DA TE NITKO NE GLEDA!| Pregleda: | 1869 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Neki pisac imao je jednu čudnu ideju, koja mu nije davala mira ni danju ni noću. Htio je napisati knjigu koja bi bila sastavljena od samo jedne stranice.
Mom prijatelju Polu brat je za Božić poklonio auto. Na Badnje veče kad je izišao iz ureda na ulicu, oko njegova sjajnog novog auta obilazio je neki dječak, gledao ga sa svih strana i divio mu se. "Je li to Vaš auto, gospodine", upitao je.
Pol je kimnuo glavom. "Dobio sam ga od brata za Božić." Dječak je bio zapanjen: "Želite reći da Vam je brat poklonio auto i da Vas ono nije koštalo ni centa? Znate, želio bih..." Oklijevao je.
Pol je bio siguran da zna šta bi on želio. Želio bi imati takvog brata. A tko uostalom ne bi? Ali dječak je na Polovo ogromno iznenađenje rekao: "Želio bih da mogu biti takav brat." Pol ga je pogledao, zastao na trenutak, a zatim sasvim spontano zapitao: "Bi li se želio provozati u mom automobilu?"
"Naravno!"
Poslije kraće vožnje, dječak se okrenuo i blistavog pogleda zamolio: "Gospodine, možete li me odvesti do moje kuće?"
Pol se nasmiješio uvjeren da zna što dječak želi. Želi pokazati susjedima kako se vozi u velikom, novom autu. Međutim, Pol je ponovo pogriješio. "Molim Vas stanite ispred onih stepenica ", rekao je dječak.
Žurno se popeo. Ubrzo zatim, Pol ga je čuo kako se vraća, ali nije išao brzo. Nosio je svog malog brata koji je bio paraliziran. Stavio ga je na stepenice i pokazao mu auto.
"Vidiš Badi, baš kako sam ti rekao. Brat mu ga je poklonio za Božić i nije ga koštalo ni centa. Jednoga dana ja ću ti pokloniti isti ovakav... i onda ćeš i sam moći vidjeti sve one lijepe izloge ukrašene za Božić o kojima sam ti pričao."
Pol je izašao i stavio malenog dječaka na sjedalo. Stariji brat, blistavih očiju, popeo se pored njega, pa su njih trojica krenuli u vožnju gradom!
Te Badnje večeri Pol je shvatio na šta je Isus mislio kad je rekao: "Blaženije je davati ..."
Den Klark