Volim te zauvijek Novo!
0 preuzimanja
Majka je držala u naručju svoju bebu i polako je ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. I dok ga je ljuljala, ona je pjevala:
Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti. Sinčić je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u dvogodišnjaka i trčao po cijeloj kući. Skidao je sve knjige s polica. Izvlačio je svu hranu iz hladnjaka i čak je uzeo sat svoje majke, bacio ga u WC školjku i povukao vodu. Ponekad bi njegova majka rekla: “Ovaj klinac me naprosto IZLUĐUJE!” Ali po noći, kada bi taj dvogodišnjak bio tih, ona bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta i, ako je on spavao podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. Dok ga je ljuljala, ona je pjevala: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti. Taj mali dječak je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u devetogodišnjaka. I nikad nije htio doći kući na večeru, nikad se nije htio okupati, a kada bi baka došla u posjetu on bi uvijek govorio proste riječi. Ponekad ga je njegova majka htjela prodati zoološkom vrtu! Ali u noći, kada bi taj devetogodišnjak spavao, ona bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta i, ako je on spavao podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. Dok ga je ljuljala, ona je pjevala:
Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti.
Dječak je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u tinejdžera. Imao je čudne prijatelje i oblačio je čudnu odjeću i slušao je čudnu muziku. Ponekad bi njegova majka mislila da ona živi u zoološkom vrtu!
Ali u noći, kada bi taj tinejdžer spavao, majka bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta, promatrala ga je i pjevala: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti. Taj tinejdžer je rastao. On je rastao i rastao i rastao. On je narastao u odraslog čovjeka. Iselio se iz svog doma i preselio u kuću na drugom kraju grada. Ali ponekad, u tamnim noćima, majka bi sjela u svoj auto i odvezla se na drugi kraj grada. majka bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta, promatrala ga je i pjevala: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti. Ali majka je starila i starila i starila. Jednog dana nazvala je svog sina i rekla, “Dođi me vidjeti jer sam jako stara i bolesna.” I njen sin ju je došao vidjeti. Kada je ušao na vrata ona je pokušala pjevati pjesmu. Pjevala je: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno... Ali nije ju mogla dovršiti jer je bila prestara i prebolesna. Sin je prišao svojoj majci. Podignuo ju je u naručje i ljuljao naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. I pjevao je ovu pjesmu: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živ moja Mama ćeš biti. Kada je sin tu večer došao svojoj kući, stajao je dugo vremena na vrhu stepenica. Onda je ušao u sobu gdje je spavala njegova mala beba. On ju je podignuo u naručje i veoma polako ljuljao naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. I dok ju je ljuljao, on je pjevao: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živ moja beba ćeš biti.
Robert Munch
| Pregleda: | 1806 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Novac je u današnjem društvu i svijetu priznato sredstvo plaćanja i razmjene, nosilac vrijednosti i računska jedinka. Za razliku od prijašnjih vremena, kada je novac kovan u zlatu, danas se novac tiska na posebnom papiru kao novčanice, kuje u kovanice ili knjiži kao bezgotovinski, na bankovnim računima.
Novac je danas potreban za pokrivanje osnovnih ljudskih egzistencijalnih potreba kao hrane, odjeće, stanovanja... Tko posjeduje mnogo novaca, smatra se bogatašem, jer si sve može nabaviti što god se za novac može kupiti. U novcu mnogi ljudi vide jednu sigurnost života, bezbrižnost, slobodu, ugled, priznanje, uspjeh, slavu, moć... Stoga novac budi u čovjeku jedno posebno divljenje, fascinaciju, jer velika količina novca garantira mogućnost ispunjenja svih želja i totalnu slobodu raspolaganja svojim vremenom. Danas se s novcem može gotovo sve kupiti. Neki zajedljivci tvrde čak da se i svakog čovjeka može kupiti. Stvar je samo cijene. Iznimke potvrđuju pravilo.
Postoji i jedna druga strana novca i bogatstva. Trka čovječanstva za novcem i bogatstvom uzrok je ratova, osvajanja, ubijanja, tlačenja, izrabljivanja... Bogatstvo budi u čovjeku i tamnu stranu njegovog karaktera: pohlepu, egoizam, zavist, mržnju, bijes, sljepoću, smrt... Sve to izaziva razdore, svađe, neprijateljstva između naroda, članova obitelji, pojedinaca... Mnogi članovi obitelji su se «na smrt» zavadili pri dijeljenju ostavštine i bogatstva. Važnije im je bogatstvo od svoje rodbine, braće i sestara. Često novac postaje važniji i od samoga života. Poznato je da je na tzv. «crni petak» 1929. godine došlo do mnogih samoubojstava bogataša koji su izgubili svoje bogatstvo na burzi. Njima je bogatstvo bilo vrijednije od njihovog života, te izgubivši to bogatstvo nisu htjeli, niti mogli dalje živjeti.
Prekomjerno zgrtanje bogatstva nije samo znak radne sposobnosti i umijeća čovjeka, već otkriva njegovo pomanjkanje ljubavi i strah od budućnosti. U toj trci za bogatstvom može se deformirati ljudski karakter: poštenje se pretvara u koruptnost. Malo je zaista bogataša koji su se obogatili poštenim radom. Najčešće je tu u pitanju krađa, kriminal, otimanje i izrabljivanje siromašnih. Ovako stečen novac postaje
slava neslavnih mudrost bezumnih moć bezmoćnih sreća nesretnih ljubav neljubljenih ljepota ružnih vjera bezvjernih i nada beznadnih.
Na opasnost bogatstva upozorio je Isus riječima: «Kako će teško bogataš ući u kraljevstvo Božje. Lakše je devi proći kroz iglene uši (mali otvor za pješake u jeruzalemskim zidinama) nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.» Isus poznaje ljudsko srce i njegovu žudnju za bogatstvom. Znao je da prava opasnost postoji upravo od te trke za bogatstvom koja može zarobiti i zaokupirati cijelo ljudsko srce. Tada čovjek u tom robovanju bogatstvu neće imati smisla, snage i vremena za veće dimenzije ljudskoga postojanja, za duhovne vrijednosti i dublji smisao života: za harmoniju, mir, radost, sreću, slobodu i pravu ljubav. Čak je i zanimljivo da mnogi bogataši nemaju niti vremena uživati u stečenom bogatstvu, jer ne mogu stati, odmoriti se, već moraju kao opsjednuti raditi i noć i dan na povećanju i očuvanju toga bogatstva. Isus zato tvrdi: «Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.»
Iskonska i vječna ljudska čežnja jest čežnja za ljubavlju. U novcu i bogatstvu, nažalost, mnogi ljudi traže nadomjestak za ljubav. Ali prava ljubav se ne može nikakvim novcem kupiti, jer ima nešto božanskoga u sebi, stoji iznad materije, uvjetovana milošću Boga stvoritelja. Samo život s Bogom u poštivanju dvostruke Božje zapovijedi ljubavi, «ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao sebe samoga», jedina je prava garancija da čovjek dođe do prave sreće, radosti i ljubavi. Samo tako će se tada znati i moći pravilno ophoditi sa svim materijalnim dobrima, novcem i bogatstvom. Kada se, s milošću Božjom, uspostavi u srcu čovjeka ravnoteža, balans, između materijalnih dobara i duhovnih vrijednosti, tada će on dijeliti svoja dobra sa svojim potrebitim bližnjima i neće više biti zarobljen bogatstvom, a svoje bližnje će ljubiti i poštovati kao sebe samoga. I tad će se obistiniti one Isusove riječi, da je moguće da se i bogataši spasi: «Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu. Ta Bogu je sve moguće.»
Sva materijalna dobra, sva stečena bogatstva ovoga svijeta, čovjek će jednoga dana, kad ga Gospodin pozove, ostaviti, a ostat će mu samo ono što je s ljubavlju, dragovoljno podijelio svojim potrebitim bližnjima.
(Katica Kiš)
Ulicom je išao čovjek sa svojim konjem i psom. Išli su uzbrdicom, sunce je peklo, bijahu jako žedni. Na jednom zavoju vidjeli su prekrasna mramorna vrata koja su vodila na trg, a nasred trga stajao zdenac s kristalno čistom vodom.