Dvadeset dolara - priča o pravim vrijednostima Novo!

0 preuzimanja

Predavač je započeo seminar pokazujući novčanicu od 20 dolara. Zapitao je 200 ljudi koji su bili u dvorani: „Želi li tko ovih 20 dolara?“ Ljudi su počeli dizati ruke.

Tada im je rekao: „Jedan od vas dobit će ovih 20 dolara ali prvo mi dopustite da nešto učinim.“ Počeo je gužvati novčanicu. Potom je upitao: „Tko ju i dalje želi?“ Ruke su i dalje bile u zraku. On je nastavio: „A što ako učinim ovo?“ Ispustio ju je na tlo i počeo cipelom otirati po podu. Podigao ju je svu zgužvanu i prljavu. “I tko ju još uvijek želi?” Ruke su i dalje bile u zraku. Ovdje bismo trebali naučiti vrlo važnu lekciju. MA ŠTO UČINIO NOVČANICI I DALJE JU ŽELIŠ JER ONA NIJE IZGUBILA NA SVOJOJ VRIJEDNOSTI. ONA I DALJE VRIJEDI 20 DOLARA. Puno puta u našim životima bili smo bačeni i uprljani zbog naših krivih odluka i životnih okolnosti. Zbog toga smo se osjećali kao da smo bezvrijedni. Ali što god se dogodilo nikad nećeš izgubiti svoju vrijednost. Prljav ili čist, zgužvan ili ispeglan uvijek ćeš biti NEPROCJENJIV ONOMU TKO TE VOLI. Vrijednost našeg života ne proizlazi iz onoga što jesmo ili što radimo nego iz onoga čiji smo i kome pripadamo. Poseban si - nikada to ne zaboravi! Računaj na blagoslove koje imaš a ne na probleme. Ako te je Bog doveo do nečega – On će te i provesti kroz to.

autor nepoznat

Pregleda: 2230 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 26. 11. 2019.

Slični dokumenti

Na Badnju večer
Na Badnju večer

Božićne priče imaju svoja pravila: djeca u njima obično umiru od smrzavanja.. Meni je jasno da pisci tih priča imaju dobru namjeru, bez obzira na grozote koje se događaju njihovim junacima. Znam da oni puštaju da se siromašna djeca u tim pričama smrzavaju i umiru od gladi, ali to oni čine zbog toga da bi podsjetili bogatu djecu na one bijedne. No ja se ne mogu ipak odlučiti na to da pustim u Božićnoj priči makar samo jednog dječaka ili djevojčicu da se smrzne, pa čak ni za volju takve plemenite svrhe.

Bilo je to na Badnju večer negdje oko šest sati. Na cesti je bilo živo, kočije su jurile, a i pješaci - neki brže, neki polakše. Oni slabo obučeni žurili su se da se zagriju, a oni u krznima išli su po­lako, jer im je bilo toplo.

Pred jednoga takvog, koji nije imao briga i nosio je oko vrata bogato krzno, ispade na­jednom dvoje djece u prnjama i poče dvoglasno jadiko­vati:

- Dragi i dobri gospodine - jecao je visok glasić djevojčice.

- Vaše blagorođe - pratio ju je dublji glas dječaka. - Udijeli nama sirotama barem nešto! Jednu kopejčicu za kruh! Jedan novčić za sveti Božić!

Gospodin je hodao kao da ništa ne čuje, a oni su ga optrča­vali zdesna i slijeva motajući se oko njegovih nogu. Kaća je prošaputala kašljucajući od zime: - Udijelite nam bar nešto!

A Miška se trudio kako da gospodina spriječi u hodu. A tada, kad je već i njima dojadilo to moljakanje, gospodin je raskopčao svoje bogato krzno, izvadio novčanik, izvukao iz nje kovani novčić i turio ga u jednu od tih neizrecivo prljavih ručica, koje su mu se gurale pod nos. Djeca su smjesta propu­stila čovjeka u krznu i našla se začas opet zajedno ispod svo­da obližnje veže. Tu su se šćućurila jedno uz drugo i časak pošutjela, gledajući gore i dolje niz cestu.

- A koliko je dao plemeniti gospodin? - upitala je Kaća ozbiljno.

- Deseticu - odgovorio je Miška suho.

- I koliko sada imamo svega? - usudila se Kaća tiho pitati.

- Sedam desetica i sedam kopjejki - odvratio je Miška ravnodušno.

- Au, tako mnogo? Ne bismo li kući? Hladno je. Zebe me! - jadikovala je djevojčica.

- Nije još vrijeme - obrecnuo se Miška.

Pošli su lagana koraka pokraj ljudi što su se žurili.

- Nisam ti malo prije rekao istinu, Kaća - progovorio je Miška. - Gospodin mi je dao zapravo dvije desetice. A i prije sam ti lagao, da ne bi rekla kako moramo kući. Danas smo imali dobar dan. Znaš li koliko smo isprosili? Jedan rubalj i pet kopjejki. Uh, to ti je mnogo!

- Uh, zaista! - šaputala je Kaća sva u čudu.

- Znaš što? Idemo u koju krčmu gdje nas nitko ne pozna. Hoćeš li?

- Kako ne, Miška! Jasno, gdje nas nitko ne pozna - poveselila se Kaća.

- Znaš što? Najprije ćemo kupiti pol funte kobasica. To stoji osam kopjejki. Jedan kruh, to je pet kopjejki. To je već trinaest. Onda dva kolača po tri kopjejke. To je šest kopjejki, a s onim prije devetnaest. Tada ćemo uzeti dva čaja za šest kopjejki, to je ukupno dvadeset i pet. Na kraju ćemo još nešto pojesti za osam kopjejki. To će biti u svemu trideset i tri kopjejke. Najest ćemo se. Ali! Pa samo je jednom godišnje Božićl

Uhvatili su se za ruke i išli poskakujući po pločniku. - Evo jedne krčme! Evo čak dvije! U koju ćemo?

- U onu nižu. Tamo će biti toplije. Ali najprije u dućan!

U dućanu su kupili sve što su prije naumili, a zatim u onu nižu gostionicu.

- Baćuška - upitao je Miška - možemo li dobiti dva čaja? Nakon dva časka on je sjedio sa svojom sekom pošteno za stolom, zavalio se u naslonjač, držeći se važno poput kakva kočijaša nakon dana provedena u radu. Frkao si je polako i zamišljeno smotku od mahorke. Kaća ga je gledala puna divljenja i poštovanja kako se on zna ponašati u javnom lokalu. Zatim su počeli svoju večeru usred vlažne i smradne, čađavom lampom slabo osvijetljene gostionice, u graji punoj psovke, prostota i pijane dernjave. No oni to nisu čuli, već su pažljivo grizli svoj kolač, uživajući u njegovoj slasti.

To je sve. Što se mene tiče, sad možete početi slaviti Badnju večer. Vjerujte mi, ovo dvoje naših junaka neće se smrznuti. Znajte, ja nemam srca da ih pustim smrznuti se.

(Maksim Gorki - iz "Vatrene ptice" MAK, Glas Koncila 2007.)

Najbolji prijevod Biblije - kratka poučna priča
Najbolji prijevod Biblije - kratka poučna priča

NAJBOLJI PRIJEVOD BIBLIJE kratka poučna priča

Biblija-Krist-animacijaČetiri su svećenika raspravljala o vrijednosti različitih prijevoda Biblije.

Jednom od njih je više odgovarao prijevod Kršćanske sadašnjosti zbog kvalitete prijevoda na hrvatski jezik. Drugi se nije složio, tvrdeći da je prijevod Novog zavjeta u Jeruzalemskoj Bibliji bliži grčkom izvorniku.

Treći je objasnio da ga oduševljava neki drugi prijevod...

- A koji prijevod Vama odgovara? – upitali su četvrtoga koji je sve vrijeme šutio, slušajući razloge one trojice.

- Meni se najviše sviđa prijevod moje majke – odgovorio je nakon nekoliko trenutaka razmišljanja.

Trojica svećenika su iznenađeno pogledala kolegu.

- Tvoje majke? - Nismo znali da je tvoja majka prevela Bibliju.

Prevela ju je u život. Svakoga dana svoga života. Bio je to najuvjerljiviji prijevod koji sam ikada vidio.

autor nepoznat

Zanimljivosti

Najstarija pjesmarica na hrvatskom jeziku, iz 1635. godine, nalazi se u franjevačkom muzeju na otoku Krapnju pored Šibenika. Na otoku je pronađen još jedan primjerak iz iste godine koji se čuva u Zagrebu.

Humor

Izgubio sam pamćenje, potužio se neki stogodišnji pustinjak svom jednako starom subratu. – Što si izgubio?, upita ovaj, koji je bio prilično nagluh. – Ne sjećam se…

Poslovice

Kad bogataš postane siromah, postane i učitelj. (Kineska)