Dvadeset dolara - priča o pravim vrijednostima Novo!
0 preuzimanja
Predavač je započeo seminar pokazujući novčanicu od 20 dolara. Zapitao je 200 ljudi koji su bili u dvorani: „Želi li tko ovih 20 dolara?“ Ljudi su počeli dizati ruke.
Tada im je rekao: „Jedan od vas dobit će ovih 20 dolara ali prvo mi dopustite da nešto učinim.“ Počeo je gužvati novčanicu. Potom je upitao: „Tko ju i dalje želi?“ Ruke su i dalje bile u zraku. On je nastavio: „A što ako učinim ovo?“ Ispustio ju je na tlo i počeo cipelom otirati po podu. Podigao ju je svu zgužvanu i prljavu. “I tko ju još uvijek želi?” Ruke su i dalje bile u zraku. Ovdje bismo trebali naučiti vrlo važnu lekciju. MA ŠTO UČINIO NOVČANICI I DALJE JU ŽELIŠ JER ONA NIJE IZGUBILA NA SVOJOJ VRIJEDNOSTI. ONA I DALJE VRIJEDI 20 DOLARA. Puno puta u našim životima bili smo bačeni i uprljani zbog naših krivih odluka i životnih okolnosti. Zbog toga smo se osjećali kao da smo bezvrijedni. Ali što god se dogodilo nikad nećeš izgubiti svoju vrijednost. Prljav ili čist, zgužvan ili ispeglan uvijek ćeš biti NEPROCJENJIV ONOMU TKO TE VOLI. Vrijednost našeg života ne proizlazi iz onoga što jesmo ili što radimo nego iz onoga čiji smo i kome pripadamo. Poseban si - nikada to ne zaboravi! Računaj na blagoslove koje imaš a ne na probleme. Ako te je Bog doveo do nečega – On će te i provesti kroz to.
autor nepoznat
| Pregleda: | 2240 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 26. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Šetati u prirodi. Jesti kad si gladan. Spavati kad si umoran. Razgovarati s cvijećem i životinjama. Divno i - savršeno besplatno!
Od za živce pogubna radnog mjesta puna buke do prenapučene plaže pune buke i natrag, na prepune ulice pune buke do za živce pogubna radnog mjesta puna buke... Opuštenost, odmor, mir: pravi se odmor ne mjeri kilometrima ceste, nego satima tišine. Sreća odmora je u ispunjenoj radosti. Na sunčanu poljskom putu, u prozračnoj i svjetlom obasjanoj šumi može biti ljepše nego na Azurnoj obali! Odmor! Sreća je bliže nego misliš. Odmor. Dođi k sebi! Potraži tišinu. Nađi mir. Ovdje stanuje radost koja se izgubila zbog velike buke.
(Phil Bosmans)
Imam «najzločestiju mamu» na svijetu!!!
Dok druga djeca jedu slatkiše za doručak, ja moram jesti pahuljice, jaja ili dvopek. Dok drugi jedu kolače za večeru i piju coca-colu, ja moram pojesti sendvič.