Dvadeset dolara - priča o pravim vrijednostima Novo!

0 preuzimanja

Predavač je započeo seminar pokazujući novčanicu od 20 dolara. Zapitao je 200 ljudi koji su bili u dvorani: „Želi li tko ovih 20 dolara?“ Ljudi su počeli dizati ruke.

Tada im je rekao: „Jedan od vas dobit će ovih 20 dolara ali prvo mi dopustite da nešto učinim.“ Počeo je gužvati novčanicu. Potom je upitao: „Tko ju i dalje želi?“ Ruke su i dalje bile u zraku. On je nastavio: „A što ako učinim ovo?“ Ispustio ju je na tlo i počeo cipelom otirati po podu. Podigao ju je svu zgužvanu i prljavu. “I tko ju još uvijek želi?” Ruke su i dalje bile u zraku. Ovdje bismo trebali naučiti vrlo važnu lekciju. MA ŠTO UČINIO NOVČANICI I DALJE JU ŽELIŠ JER ONA NIJE IZGUBILA NA SVOJOJ VRIJEDNOSTI. ONA I DALJE VRIJEDI 20 DOLARA. Puno puta u našim životima bili smo bačeni i uprljani zbog naših krivih odluka i životnih okolnosti. Zbog toga smo se osjećali kao da smo bezvrijedni. Ali što god se dogodilo nikad nećeš izgubiti svoju vrijednost. Prljav ili čist, zgužvan ili ispeglan uvijek ćeš biti NEPROCJENJIV ONOMU TKO TE VOLI. Vrijednost našeg života ne proizlazi iz onoga što jesmo ili što radimo nego iz onoga čiji smo i kome pripadamo. Poseban si - nikada to ne zaboravi! Računaj na blagoslove koje imaš a ne na probleme. Ako te je Bog doveo do nečega – On će te i provesti kroz to.

autor nepoznat

Pregleda: 2064 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 26. 11. 2019.

Slični dokumenti

Životna mudrost
Životna mudrost

svijeca_clipartOtišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.

Manje bih pričala i više slušala.

Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.

Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.

Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanje kroz njegovu mladost.

Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.

Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.

Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.

Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka."

Bilo bi puno više "volim te" umjesto "žao mi je".

Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.

Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.

Prestanimo brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.

Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno?

Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.

(Erma Bombeck - napisala kada je otkrila da umire od raka.)

Zašto ljudi viču kad su ljuti?
Zašto ljudi viču kad su ljuti?

Hinduistički učitelj naišao je na obitelj čiji su članovi ljutito vikali jedni na druge.

Nasmiješio se i upitao svoje učenike:

„Zašto ljudi viču jedni na druge kad su ljuti?“

Zanimljivosti

U Starom zavjetu samoubojstvo se nije smatralo konačnim raskidom s Bogom.

Humor

Vuk pita Crvenkapicu: A gdje ti živi baka? Koja joj je adresa? Crvenkapica: www.baka.com

Poslovice

Ljudi se poznaju po znoju i po danoj riječi. (Arapska)